Ko to tamo peva
Dok nad bešikom u mraku
pokušavamo osluhnuti
diše li novorođenče,
osjetim kako teško gutaš
neku nemilu zebnju
koju te strah izgovoriti.
Ranu svoju ne spominješ,
a znam da je dublja i veća
od šava koji si mi pokazala.
Teško je u mraku vidjeti
pokrete malenog grudnog koša
koji pred nama leži.
Oprezno rukom grabiš ogradicu
i glavu prinosiš kćerki.
Ja je ne gledam. Gledam tebe.
Usne ti nečujno izgovaraju molitvu.
Čujem ti srce samo
tu u mraku iznad bešike,
dok čekamo znak
da li nam diše dijete.
Ernad Osmić (Brčko, 1989). U periodu od 1992. do 1999. godine živio u Hamburgu, Njemačka. Dodiplomski i master studij završava u Tuzli na Filozofskom fakultetu na odsjeku za Bosanski jezik i književnost. Bavi se pisanjem poezije, kratkih priča, filmskih scenarija i eseja. Radovi su mu objavljivani u nekoliko časopisa, antologija i zbornika u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji, Italiji, SAD-u i Njemačkoj. Prva zbirka poezije “Inat jezika” objavljena mu je 2016. godine. Radi kao prevoditelj i pisac u Brčkom.
KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran