Garić: Mostarske žege

Ko to tamo peva

Na pauzama između čitanja S. Mehmedinovića
uskočim na fejsbuk
Ili bacim pogled na ulicu dok ispijam kahvu
U caffe Intermezzo, u Mostaru na plus 40
Dok se pune bašte lokala poput šipka
Stranci ispod šešira škilje gore dolje
Drugi tegleći torbe na leđima
Sliče nomadima koji traže novi hlad
Po vrelim pustinjama uzavrelog popodneva
Treći su se u borbi sa čolopekom
opredijelili za kreativnost, na način da im sve služi
kao lepeza
Od cjenovnika, maramica, mobitela, knjiga,
do podvrnutih košulja
Tu i tamo, na tren, poput misli,
Naleti vjetrić koji se
Poput grma kotrlja na platnima
Američkih filmova o kaubojima
Kahva je ovdje više nego drugdje
tačka korisnog crnila na kraju
Rečenice svakodnevne dokolice.

Adem Garić (Tešanj, 1986.) piše poeziju i prozu. Objavio je knjigu pjesama "Otići u Švedsku" (Lijepa riječ, Konjic). Poezija mu je objavljivana u časopisima: Život, Preporod, Strane te na web portalima. Dobitnik je druge nagrade Mak Dizdar u Stocu 2016. godinu. Oženjen. Otac kćerkice I.

KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike - uređuje Darko Cvijetić
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran