Bektaš: Prost broj

Ko to tamo peva

u dva sata poslije ponoći
trakl me zove na balkon
da ispušimo po cigaretu

noć nam dobacuje vjetar
hladan mokar i krut
kao staro brodsko uže
i mi je šutke
privezujemo za ogradu

on odlazi na počinak
a ja ostajem da zapalim još jednu
to mi je devetnaesta danas

prvi put nakon dvadeset osam godina
ispušio sam manje od kutije
za jedan dan

to me raduje
i plaši nagovještajem nečega
što se ne usuđujem imenovati

natrag u sobu prati me misao
svi dobri pjesnici mog mrtvog grada
poklanjali su pažnju broju devetnaest
pa je valjda red
da i ja na njega obratim pažnju

bolje nego da se klanjam
okruglim brojevima
kao dobri pjesnici iz živih
gradova

Elis Bektaš (Zenica, 1970.) po izbijanju rata prekinuo studij filozofije, po izbijanju mira naučio se smijati zatvorenim filozofskim sistemima. Pored Zenice, živio je u Prištini, Beogradu, Sarajevu i Mostaru, da bi se skrasio u Trebinju.
Krajem 2013. godine privukao je pažnju svojim poetskim prvijencem, zbirkom Margine u izdanju Dobre knjige iz Sarajeva te zbirkom satiričnih vinjeta Došo šejtan u sarajvo, u izdanju TKD Šahinpašić.
Poeziju i prozu objavljivao u većem broju književnih časopisa. Povremeno se oglašava kolumnama na portalima i u časopisima.

KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike - uređuje Darko Cvijetić
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran