Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći

Ko to tamo peva

Kada bi mogao vidjeti iza slova
u svitanje
kada život čudno zasja na vrhovima krošnji
vidio bi srce šume kako se otima bršljanu
i drhti kao lisičje mladunče
to dlakavo, dlakavo srce.

Sve što se može zamisliti, valjda može i biti.
Sve što se može napisati, već stanuje u grlu.

Nevid tvoje žute pjege
krhkost je gline što se drobi licem
na mjestu gdje vrč
prislanja svoju usnu na svijet.

Lončarov san
grnčarov strah
bijela si pruga utisnuta mi noću
u slijepi dlan.

Smrt je metafora
jer dugo spava u jeziku
pa nas zaskoči jutrom kao i voljenje
prvo uplaši pa zašuška daljinom
a onda samo drveno škripi 
i crta čudne brazde
kao kotač kola u tihi šumski put.

Andrijana Kos-Lajtman (Čakovec, 1978.) izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositeljica različitih kolegija iz područja hrvatske i svjetske književnosti. Znanstvenim je interesima najviše usmjerena suvremenoj književnosti. Objavila je četrdesetak znanstvenih radova u domaćim i stranim publikacijama te dvije znanstvene studije: Autobiografski diskurs djetinjstva (Naklada Ljevak, 2011.) i Poetika oblika – suvremene konceptualne i hipertekstualne proze (Naklada Ljevak, 2016.). Autorica je pjesničkih zbirki Jutarnji laureat (Insula, 2008.), Lunule (Disput, 2012.) i Teleidoskop (HDP, 2018., trenutno u tisku).

KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike - uređuje Darko Cvijetić
Sekulić: Katran