Sekulić: Katran

Ko to tamo peva

Zapravo, tek sam u tom trenutku
kada sam naumio da skočim 
sa visoke ograde dole
na teritoriju našeg gradskog bazena
shvatio da sam se guzicom
uvalio u katran. 

Bio je vreo letnji dan
a moji drugari iz ulice
gledali su me razgoračenih očiju
da bi već sledećeg trenutka
prasnuli u smeh. 

Bio sam skamenjen. Ponižen. 
Dupetom uvaljen u lepljivi katran. 
Usran.

Danas kada se setim tih bezbrižnih trenutaka
detinjstva i preskakanja visoke ograde 
da bi zaobišao plaćanje bazenske karte,
na um mi padaju Mehmed i Abdula Silađi. 
Otac i sin koji su živeli negde oko Kanjiže
u karauli broj 13. nedaleko od mađarske granice. 
Cirkusanti o kojima je pisao Otto Tolnai. 

Eto, tako sam ja
dete sa Kosova bio uvaljen u  
govna u mojoj bačkoj varošici
na visokoj bazenskoj ogradi

kao Mehmed i Abdula Silađi,
turski cirkusanti koji su izvodili
ples po žici
negde na mađarskoj granici.  

Srđan Sekulić (Priština, 1993) piše poeziju i prozu. Njegove kratke priče i pjesme objavljivane su u časopisima i na web portalima. Prevođen je na albanski, makedonski i engleski jezik. Jedan je od dobitnika nagrade Mak Dizdar za 2018. godinu. Trenutno živi u Novom Sadu.   

Ko to tamo peva – rubrika u kojoj NOMAD svake subote predstavlja pjesnike.

Sidran: Tuga
Krmpotić: Ako Tebe znam
Stefanović: Reč o promaji