Ko to tamo peva
Za Mehmeda Begića
moja tetka sjedi sva ozarena
s priborom za punjenje cigareta
u krilu i kaže: joj jest mi drago što mogu vidjeti
ovu zgradu prekoputa opet.
i raduje se ona
pogledu na zgradu prekoputa i utrčava
joj taj prizor u oči i smješta se u staklen pogled
kao suzama pokvašen a ne svjetlošću
raduje se pogledu na susjednu zgradu kao da je vidjela
davno izgubljenog ljubimca kako joj utrčava u zagrljaj.
ja gledam kroz balkonske rešetke
posađena u pod kao glinena figurica
neka kineska
jedna od onih koje znače osjećanja
naprimjer: tjeskoba.
nikad ne dolaze, tetka, kažem joj kad
sugerira da je iz ove magle moglo svašta izići
možda i neljudsko i strašno? nikada ne dolaze.
čak ni ljudski i strašni više ne dolaze.
moja se tetka boji da u magli ima svega
ja se bojim da u magli više nema ničega.
možda ćemo morati da se trpamo duhanom iz plastičnih
vreća i punimo šuplje cigare koje sad svi odjednom zovu
filteri a svi su ih zvali šuplje cigare al’ valjda raji bilo previše
smiješno danas je ono naziv što kraći stručniji cijena 3,99.
moja se tetka boji stvari koje neopažene mogu
sjediti u magli s njom
u dobrosusjedskim odnosima
takoreći u toleranciji
sjediti u magli s njom i ništa joj ne raditi
a ja se bojim da više nećemo imati šta opaziti
kad se jednom magla raziđe.
petarde počinju oko sedam sati uvečer
i zrak već miriši na djetinjstvo
puno jeftine pirotehnike i ozbiljnog oružja
iza takvih se pramenova magle kad se raziđu
više nije naziralo ništa
u mojoj magli ništa ne dolazi
sve nestaje
i tačno dan prije nego što će se razići
natrpala sam u duguljaste plastične vreće
svu odjeću koju nikad ne oblačim jer me ružno gleda
i dala na vratima ženi koja je time natrpala golfa dvicu
i otišla sva namirisana kvalitetnom kopijom
la vie est belle
u maglu.
Prvi dah za prvo jutro bio je nevjerovatan.
Tako mi je drago što vidim zgradu prekoputa opet.
Dijala Hasanbegović je studirala Bosanski, hrvatski, srpski jezik i Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radi kao freelance novinarka i kritičarka. Prošle godine objavljena je njena knjigu Neće biti djece za rat (Vrijeme, Zenica, 2017).
KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran