Sušić: Zaljulja se Sarajevo

Obavezna lektira

Michael Gaida, Pixabay

Zbirka Pobune bh. pisca Derviša Sušića objavljena je 1966. godine. Čini je pet pripovijedaka (Plaćenik, Kaimija, Seljačka jadikovka, Kad se vratim i Preko mutne vode) od kojih svaka ima fabulativnu dovršenost, a neraskidiva veza među njima, svaka naredna izvire iz prethodne, čini da se Pobune često nazivaju i romanom. Od osmanskog perioda do Drugog svjetskog rata, Sušić majstorski priča historijsku ali i porodičnu hroniku. NOMAD donosi odlomak iz Pobuna.

Idem preko čaršije razmahujući peševima džubeta - srećan, a još ne znam zašto, žurim, a još ne znam kuda. Čujem kako se za leđima svjetina povećava, brže diše, grije, vuče sebi i goni ispred sebe, i pali me nečim opasnim, ljudi, nikad nisam bio toliko pijan, toliko divalj. Da sam kriknuo da popalimo Sarajevo, ne bih se sutra trijezan čudio tom svom zovu i urliku. Topot za mnom sve brži i glasniji. Uzvici sve oštriji i opasniji. Miriše na krv. U prepunoj tekiji navikasmo se: nećemo nameta, isjeći ćemo gulikože kadiju i muselima, ambare aginske i trgovačke razvaliti, neka sirotinja jede dokle može, vikasmo, pa se smirismo. Skup u prepunoj velikoj sobi tekijskoj pretvori se u sijelo. Popričasmo o slaboj ljetini, o sve tanjem prometu, o nezagrađenim grobljima, o nekakvoj goričkoj siročadi koja lunja po sokacima ranjava, krmeljiva, gluha, o nečistim bunarima i o rakidžijima koji noću urlaju sokakom, aj, kad bismo osvojili vlast, pokajali bismo se koliko bi briga sebi natovarili na vrat! Činilo mi se, sve će se sutra svršiti mlakom svađom nas nekolicine uticajnih sa kadijom. I bi mi žao onog neponovljivog uzbuđenja kad su za mnom dahtale ljute gomile ljudi, dragih, pobunjenih, nesvakidašnjih mojih Sarajlija. I svršilo bi se sigurno tako nekom bezopasnom srdžbicom čaršije i mahala, kakvih je bivalo i biće, da ujutru na sarajevske sokake ne provališe hiljade gnjevnih seljaka, naoružanih kamenjem i tojagama i ponekom zarđalom sabljom. To ponovo zapali čaršiju, zanatlije pozatvaraše dućane, u trku se opasaše i čvrsto obuše, iz sokaka pokulja sarajevska sirotinja, provrvje nekakav svijet za koji nisam znao ni da postoji, mada sam rođeni Sarajlija, izmiješa se sa seljacima. Zaljulja se Sarajevo psujući i prijeteći.