Cvijetić: Volandova obljetnica

Mural (20 cm x 26 god.), svečano otvaranje

MURAL
(20 cm x 26 god.)
SVEČANO OTVARANJE

VOLANDOVA OBLJETNICA
iz zbirke Konopci s otiskom vrata, 2013.

Kada je lift u crvenom soliteru odsjekao glavu
šestogodišnje Stojanke K.
bio je srpanj 1992. i rat.
Struje nije bilo već danima.
Potom je došla na četiri sata.
 
I dvije su se djevojčice igrale na stubištu
drugoga kata.
Treća se vozila liftom i začuvši glasove

Ukočila ga na drugome.
Na kojem je razbijeno staklo na teškim vratima.
Stojanka K. nije otvarala vrata lifta.
Provukla je glavu kroz razbijeni otvor i dozivala
frendice.
 
Netko je pozvao lift.
Stojanka K. bila je prelaka za prikazivanje
težine.
Lampice su se na katovima pogasile.
 
Dekaptirano tijelo još se treslo u kabini
Kada je taj (netko) otvorio vrata
S namjerom da uđe.
 
Za dva će dana biti 19 godina od tada.
Još uvijek nitko nije oprao krv
Koja je i sada ogromna crvena mrlja.
Neprepoznatljiva u općoj prljavosti
međukatnog zida.
 
A on.
Koji ispipava presušena jaja i mrvi u njima
Bivše angele.
Sjedi na krovu lifta i drži ulje u bočici.
Nasmiješen mašući repom gleda njih dvije
Sada mlade žene.
Kako se došminkavaju u liftu.
Pred izlazak u grad.

P. S.

Mogući zapisnik sa sinoćnjeg sastanka stanara:

“Odlukom stanara solitera 101 (‘etažnih vlasnika’ ) od 5. kolovoza 2018. u tzv. ‘malom liftu’, na A strani zgrade, bit će uklonjena pomoćna unutarnja vrata (dupla, na ručno zatvaranje) i postavljen elektronički senzor (slijedi cijena u par desetina maraka), koji će automatski zaustavljati lift na svako približavanje izlaznim vratima bliže od dvadeset centimetara!

Vrata su posve nepotrebna.

(Uklonit će vrata koja je otvorila Stojanka K. i zbog kojih je lift ubio, i s njezinim tijelom bez glave zaustavio se pred onim koji ga je pozvao.)

Na sastanku etažnih vlasnika, stanar s devetog kata D.C. postavio je pitanja uklanjanja krvi nesretno nastradalog djeteta, obzirom da isprskana krv još uvijek čuva mural brizganja po zidu između prvog i drugog kata?

Stanari, prisutni na sastanku, prestravljeno su šutjeli.

Mnogo je skorodoseljenih, a i onih koji su potpuno zaboravili na šestogodišnju djevojčicu, koja bi danas bila tridesetdvogodišnja žena!

Zatim, kao da se probudila, ostarjela komšinica s jedanaestog kata muklim glasom razbi zbunjujuću masu tišine:

‘A da nazovemo lift po malenoj?'”

Brecht: Nepobedivi natpis
Rodić: Bijeg
Batinić: Izgubljena mjera