Umjetnicama u čast

Madridski Prado se pridružio brojnim svjetskim muzejima koji čine vidljivijim djela velikih umjetnica iz prošlosti.

Madridski muzej Prado obilježit će svoju 200. godišnjicu velikom izložbom na kojoj će se naći i djela nepravedno zanemarenih renesansnih umjetnica Sofonisbe Anguissola i Lavinije Fontana.
 
Historiju umjetnosti uglavnom su obilježili radovi muškaraca, dok je doprinos žena umjetnosti često prešućivan. Prado je jedan od muzeja koji mijenja ovu praksu i upoznaje javnost sa manje poznatim imenima i radovima umjetnicam koji svojom kvalitetom ne zaostaju za radovima njihovih muških kolega. Predstavljanje ili podsjećanje na važne umjetnice iz prošlosti, dio je globalnog trenda vodećih svjetskih muzeja, kojem se priključio i Prado kao jedan od najvećih i najznačajnijih muzeja Evrope i svijeta.

Izložba “Museo del Prado 1819-2019” bit će otvorena krajem novembra a posjetioci će je moći pogledati do oktobra naredne godine a na ovoj velikoj izložbi uz “alfa mužjake” odnosno Rembrandta i Velázqueza, kako ih je nazvao Artnet, bit će predstavljeni i radovi pionirki iz 16. stoljeća – Sofonisbe Anguissola nekadašnje dvorske slikarke španskog kralja Filipa II i Lavinije Fontana koja se smatra prvom profesionalnom umjetnicom.
 
Lavinia Fontana (1552, Bolonja-1614, Rim) bila je jedan od najznačajnijih portretista Bolonje kasnog 16. stoljeća i među prvim ženama koje su dobijale narudžbe za velike formate finansirane javnim novcem. Fontanini radovi odlikovali su se živim bojama i umjetnica je veliku pažnju posvećivala detaljima na odjeći i nakitu. 1577. godine udala se za slikara Giana Paola Zappija koji je postao njen pomagač i agent te je neke od radova potpisivala i bračnim prezimenom. Zahvaljujući umjetnosti, izdržavala je porodicu i svojih 11 djece.

L. Fontana, Portret Laure Gonzaga u zelenom, ulje na platnu, oko 1580.

Za razliku od nje, Sofonisba Anguissola (1532, Cremona-1625, Palermo), prva umjetnica koja je stekla međunarodnu reputaciju, za svoj rad nikada nije bila plaćena. Rođena u aristokratskoj porodici, smatralo se neprimjerenim da prima honorare, ali je za svoje slike rado primala darove u nakitu i odjeći, piše Artnet. Njeni radovi često su pripisivani njenim muškim kolegama poput Tiziana i Leonarda da Vincija. Naslikala je 12 autoportreta u vrijeme kada to nije bila uobičajena forma umjetničkog izražaja; tek u narednom stoljeću Rembrandt će postati prvi slikar koji je autoportretu posvetio dobar dio svog opusa.
 
Sam Michelangelo ohrabrivao je Sofonisbu da slika, a njena slava ponovno je “otkrivena” sedamdesetih godina prošlog stoljeća sa jačanjem feminističkog pokreta i danas se smatra važnom umjetnicom svog vremena.

S. Anguissola, Šahovska igra (sestre umjetnice), ulje na platnu, 1555.