Zubčević: Terorizam bez terorista

Čini se da se učestalost terorističkih napada u Americi povećava kako odmiče Trumpov mandat.

Gerhard Gellinger, Pixabay

Još jedan krvavi vikend u Americi. U dva odvojena, a terorizmom i bijelim nacionalizmom povezana, slučaja ubijeno je najmanje 29 osoba. Čini se da se učestalost terorističkih napada povećava kako odmiče Trumpov mandat, odnosno kako se bliže novi predsjednički izbori. Govor mržnje i predizborna retorika donose svoje otrovne plodove. 

Kada je riječ o većini medija, i ovaj put praktično niko teroriste ne zove teroristima. Opet je sve isto, tu i tamo se pojavi sintagma “domestic terrorism”, koja brzo nestane, a onda počnu priče o neuračunljivosti, vječne debate o kontroli oružja, i opet, vrlo brzo, sve utihne do sljedećeg napada, pa onda opet sve ispočetka. 

Da neko ovako smrtonosno napada Ameriku izvana odavno bi nosači aviona zaplovili prema nepromišljenim nesretnicima, letjele bi rakete, flote bespilotnih letjelica i hiljadu drugih smrtonosnih čuda aktiviralo bi se da satru sve živo i mrtvo što se satrati može. Od ljudi do istorijskih znamenitosti. U Americi čini se da bijeli čovjek još uvijek najlakše prolazi ako mržnjom motiviran ubije više osoba, naročito ako nevinim žrtvama koža nije posve bijela.

Trump je Patricka Crusius i kolegu mu po teroru nazvao mentalno bolesnima, i rekao da “nema opravdanja za ovakav čin”. Inače Patrick Crusius iz Dallasa, terorista koji je ubio najmanje 19 osoba, dovezao se s razlogom u El Paso, jer su mu za njegov zločin iz mržnje bili potrebni imigranti kao žrtve, ili djeca imigranata. Inače monstrum Crusius je fanatični sljedbenik Trumpa, KKK prvaka Davida Dukea i brata po oružju teroriste Dylana Roofa. 

Na neki čudan način skoro da je zabavno gledati kako se novinari, velike novinarske “face”, bizarno i perverzno trude ostati elokventni preskačući, kao atletičari preponu, izraz terorizam. S druge strane, u isto vrijeme, svi ti novinari i novinarski šminkeri će i dijete koje pogine braneći svoj dom negdje na Bliskom Istoku, bez problema i ustručavanja nazvati teroristom. Da bi bio terorista, po mišjenju većine tzv. zapadnih medija potrebno je biti musliman i imati boju kože tamniju od bijele. Ako nisi musliman i ako nisi tamnoput ne možeš biti terorista, i možeš ubiti desetine nevinih osoba i opet nećeš biti terorista. 

U svijetu poremećenih vrijednosti, televizijskog humanizma u kojem su sloboda i moral samo verbalne vrijednosti na kojima je zasnovan skoro svaki narativ, nakon svakog terorističkog napada bijelog nacionaliste Amerike, stvari se pokažu na nekoliko dana onakvima kakve zaista jesu. Mediji su selektivni, nemoralni i potpuno nečasni i nepravedni kada je riječ o terorizmu. 

Međutim, bez obzira na skoro pa religijsku suzdržanost, i fanatično čuvanje teško stečene propagandne tekovine po kojoj su jedini teoretski mogući teroristi ne-bijeli ljudi ili muslimani, i bez obzira na sistematičnost medija u selektivnoj i ekskluzivnoj upotrebi izraza terorizam, baziranoj na imperijalističkoj i hegemonističkoj ideologiji i ambicijama, bez obzira na sve, vrijeme će možda pokazati da kad se o sebi zabaviš nikada ti više neće biti dosadno. 

Sve je redovniji i sve krvaviji terorizam bijelih nacionalista u Americi, čiji su motivi i retorika od dolaska Trumpa nadahnuti i artikulisani kao ideologija, smrtonosna ideologija. Nadajmo se da će se stvari konačno popraviti, ako već ne temeljito promijeniti, da će biti malo više humanizma kad se govori o humanizmu, malo više morala u govoru o moralu, i da će teroristi biti nazvani teroristima i tako biti tretirani bez obzira ko su i odakle su, pa čak i kad su bijele kože i podržavaju bljedolikog Predsjednika narandžaste kose. 

Daj Bože kćeri da te hadžija uzme, ali samo prosjaci oko kuće hodaju.