Svirala za male i velike

Predstava Svirala Alene Džebo je osvježenje na pozorišnoj sceni koje može i treba imati svoje mjesto u svakom teatarskom repertoaru.

Sara Voloder i Malik Ćehović, sa jedne od proba (DuoPhotography)

Sutra, 11. septembra, u Pozorištu mladih će premijerno biti izvedena predstava Svirala, koju je po motivima istoimene priče Ahmeta Hromadžića, režirala glumica Alena Džebo. Prva generalna proba, odnosno prvo izvođenje pred publikom održano je u petak navečer.
 
Predstava je rađena za uzrast od 10 do 14 godina a duhovita dramatizacija, jednostavna i efektna scenografija, atraktivni kostimi, maštovita maska, privlačna koreografija, uvježbani mali glumci i glumice uzrasta od 1. do 9. razreda, njih ukupno 17 na sceni, učinili su ovu polusatnu izvedbu o prijateljstvu predstavom koju morate pogledati. Bez obzira koliko godina imate.
 
Ova “predstava i za velike i za male”, malima će otvoriti nove horizonte, a velike iako neće naučiti ničemu novom hoće podsjetiti na svijet koji su možda zaboravili a u kojem ljepota dječije igre ne poznaje nikakve prepreke.
 
Toliko radosti igranja ne susreće se često u domaćim pozorištima, a o takvoj predanosti i posvećenosti glumaca, i profesionalci pozorišnih kuća u našoj zemlji trebaju učiti.
 
Svakako da aktivnosti koje imaju za cilj inkluziju djece i odraslih treba podržati, ali ovu predstavu koju je iniciralo Udruženje Život sa Down sindromom, treba pogledati ne zato što je inkluzivna predstava već zato što je dobra predstava.
 
Iako prva predstava ove vrste realizirana u nekoj pozorišnoj kući u Bosni i Hercegovini, Svirala se ovog mjeseca neće naći na repertoaru Pozorišta mladih ali će igrati na MESS-u 5. oktobra. Projekat, koji je podržala Švicarska ambasada a u okviru kojeg je realizirana i Svirala, privodi se kraju a bila bi velika šteta da kraj projekta bude i kraj ove vrijedne i važne predstave, prve bosanskohercegovačke predstave “prilagođene baš svima”.

Svirala je prva predstava za koju je uveden CAP, sistem titlovanja predstave prilagođen za gluhe i nagluhe osobe; AD, audio deskripcija sa slijepe i slabovidne osobe, koje na ulazu dobiju slušalice dok narator osim replika daje i dodatne informacije o zbivanjima na sceni, o scenografiji i kostimima, između ostalog; za predstavu su izrađeni materijali prilagođeni djeci sa intelektualnim poteškoćama, po principu Easy to Read.

Osim već spomenutog, u Pozorištu mladih, u okviru projekta Kultura pripada i meni završeni su radovi kojima je cilj bio učiniti pozorište dostupnim svim kategorijama osoba sa posebnim potrebama i djeci sa poteškoćama u razvoju. Učinjene su dodatne građevinske prilagodbe pozorišta u smislu pristupa, prohodnosti, toaleta prilagođenih osobama s invaliditetom (u zoni za publiku ali i iza bine), signalizacije za slijepe u cijeloj zgradi čime je Pozorište mladih postalo prilagođeno svim osobama sa invaliditetom.
 
Osim toga osigurani su već spomenuti preduvjeti da sve buduće predstave koje će se igrati na sceni Pozorišta mladih budu prilagođene različitim kategorijama osoba s posebnim potrebama.
 
Iako je projekat vodio računa o svim važnim aspektima, odgovorni u Pozorištu mladih previdjeli su važnu stvar – dosadašnje stolice u dvorani su zamijenjene novim i modernijim, i dok su prethodne stolice visinom naslona bile prilagođene djeci koja i jesu osnovna publika ovog pozorišta, odraslima nisu bile najudobnije. Danas su nove stolice prilagođene odraslima, dok djeci predstavljaju prepreku jer visokim naslonima zatvaraju puni pogled na binu, u odnosu na onaj koji su ranije imala.
 
Možda će pozorište rješenje naći u dodatnim podmetačima-sjedalicama kakve se koriste u kino dvoranama, ali je bilo jednostavnije a i logičnije u ovom jedinom pozorištu mladih misliti upravo na mlade a ne na odrasle. Odrasli svakako imaju sve ostale pozorišne kuće samo za sebe.

U svakom slučaju, učinjene adaptacije u Pozorištu mladih za svaku su pohvalu, a predstava Svirala Alene Džebo je osvježenje na pozorišnoj sceni koje može i treba imati svoje mjesto u svakom teatarskom repertoaru.
 

koncept i režija: Alena Džebo

igraju: Malik Ćehović, Sara Voloder, Ridvan Šišić, Uma Kulenović, Ivan Bošnjak/Omar Hadžić, Edna Šunjić, Kenan Kovačević, Sara Čengić, Lana Budalica, Sara Alilović, Ivan Frano Dronjić/Adnan Ribić, Armin Zolota/Zan Mujkić, Kijan Hajrulahović, Harun Tanović, Sara Bilić, Aida Dizdarević, Ajla Alimanović

dramatizacija i dramaturgija: Bojana Vidosavljević i Alena Džebo
koreografija: Jovana Milosavljević
muzika: Tijana Vignjević
scenografija: Vedran Hrustanović
kostimografija: Melisa Musić-Ajkunić; šminka i frizura: Amra Bilić

narator: Damir Kustura; rukovodilac tehnike: Ismir Fazlić
vajarka: Mirjana Čistopoljski; krojačica: Marija Ličina
majstori svjetla: Adis Mirojević i Edin Memić; majstorica tona: Lejla Osmanbegović
majstor stolar: Avdulah Musić; šef scenske tehnike: Sulejman Trako
dekorateri: Muamer Juhić, Narcis Hasanbegović, Haris Landžo i Mervan Avdović
rekviziter: Zajim Maguda; garderoberka: Emina Dedović

učenici/e i profesorice Srednje muzičke škole Sarajevo:
Belma Tuzović-Mujkić, Ana Pokrklić, Sara Barbara Bilela, Sara Farah Materne, Stela Ugrinčić, Merima Hubjer, Sead Derviškadić, Mirza Sijerčić, Faris Lačević, Aras Samardžija

dječiji hor Suncokreti pod vodstvom Alme Karić i Nedžada Merdžanovića

dizajn plakata i afiše: Sokolovic Creative
fotografija: DuoPhotography (Naida Katica & Emil Mandalović)