“Strange Fruit” i početak građanskog aktivizma

Pjesmu je napisao nastavnik iz Bronxa Abel Meeropol a vječnom ju je učinila Billie Holiday.

Povodom 30. aprila, Međunarodnog dana jazza, prisjećamo se jedne od najznačajnijih pjesama svih vremena, pjesme koju nazivaju najpotresnijom američkom pjesmom ali i pjesme koja je na svojevrstan način obilježila početak građanskog aktivizma.

Potresna pjesma u izvedbi divne i tragične heroine jazza – napisao je jedan kritičar za pjesmu Strange Fruit u izvedbi legendarne Billie Holiday.

Potresna slika “čudnog voća koje visi sa grana topola” evocira američki rasizam protiv afroameričkih sunarodnjaka odnosno javno linčovanja koja su dosegla vrhunac početkom stoljeća posebno na Američkom jugu ali i ostalim dijelovima zemlje. Prvobitno nazvana Bitter Fruit, pjesmu je napisao Abel Meeropol pod pseudonimom Lewis Allan, srednjoškolski nastavnik engleskog jezika iz Bronxa kao reakciju na fotografiju Lawrencea Beitlera iz 1930. godine, koja je bila podjednako i potresna i inspirativna. Riječi je uglazbio sa pjevačicom Laurom Duncan koju su skupa izvodili na sindikalnim sastancima ali i u Madison Square Gardenu.

“Napisao sam Strange Fruit zato što mrzim linčovanje, mrzim nepravdu i mrzim ljude koji je podržavaju”, kazao je Meerpol sedamdesetih godina.

Verzija koju izvodi Billie Holiday, snimljena je 20. aprila 1939. godine, u pratnji osmočlanog ansambla a njena verzija snimljena uz pratnju klavira vjerovatno je najpoznatija izvedba ove pjesme.

“Billie ne pjeva pjesme, ona ih transformira”, napisao je njen biograf, a David Margolick u knjizi The Biography of Song podsjeća kako je izgledalo premijerno izvođenje ove pjesme u klubu Café Society – klubu koji je odigrao ključnu ulogu kada je u pitanju rasna tolerancija i koji se smatra svojevrsnom prekretnicom u američkoj kulturi i istoriji.

Billie Holiday je svoj večernji nastup završila ovom pjesmom, u sali je bila apsolutna tišina, konobari su već ranije prestali posluživati, svjetlo je bilo ugašeno, osim jednog jedinog reflektora na njenom licu, Billie je pjevala zatvorenih očiju a kada je završila pjesmu ugasio se i taj jedini reflektor. Bina je ostala u mraku, a kad su se svjetla upalila, na sceni nije bilo nikoga.

“Kad sam je prvi put izvela, mislila sam da griješim… nije bilo ni naznake aplauzu a onda se začuo nervozni pljesak jedne osobe, kojoj su se pridružili svi ostali”, prisjetila se Holiday u svojoj autobiografiji. Tada je imala 23 godine a ovu će pjesmu pjevati do kraja karijere koja je okončana preranom smrću u 44. godini života.

Pjesma je Billie podsjećala na oca pa ju je uvrstila u svoj uobičajeni repertoar, svjedočeći različitim rekcijama – od suza do rasističkih povika. Bila je čak zabranjena na radiostanicama, a izdavačka kuća Columbia Records prvobitno ju je odbila snimiti.

Meeropol je kao socijalista 1940. godine, kako piše BBC, bio pozvan svjedočiti pred Kongresom odgovarajući na pitanje da li mu je Komunistička partija platila da napiše pjesmu. Navodno se i Billie Holiday, u to vrijeme već ovisnica, našla na udaru inspektora za narkotike upravo zbog ove pjesme.

Kritičari magazina Time proglasili su Strange Fruit pjesmom stoljeća, BBC je naziva najpotresnijom pjesmom svih vremena i jednom od najutjecajnijih protestnih pjesama, a uvrštena je i u Nacionalni registar Kongresne biblioteke kao kulturno naslijeđe SAD-a. Ploča sa ovom pjesmom prodana je 1939. godine u milion primjeraka.

I osamdeset godina kasnije, ne prestaje nas sablažnjavati metafora čudnog voća koje visi sa drveća, podsećajući nas bez obzira u kojem dijelu svijeta živimo da se borbi protiv nasilja motiviranog rasom, nacijom ili vjerom, još uvijek ne nazire kraj.

Southern trees bear strange fruit
Blood on the leaves and blood at the root
Black bodies swinging in the southern breeze
Strange fruit hanging from the poplar trees

Pastoral scene of the gallant south
The bulging eyes and the twisted mouth
Scent of magnolias, sweet and fresh
Then the sudden smell of burning flesh

Here is fruit for the crows to pluck
For the rain to gather, for the wind to suck
For the sun to rot, for the trees to drop
Here is a strange and bitter crop

Sidran: Tuga
Krmpotić: Ako Tebe znam
Stefanović: Reč o promaji