Štambuk-Svrdlin: Mandrač

Ko to tamo peva

Kako je ta barketa plovil
ko da je gliser il jahta skupa
dok smo skupljali poluge sunca
na valima ća si nose u nepovrat.
 
A tamo još stoji Mandrač, al bil
krcat od turista
a tebe nema
ko nit barkete one
ća nesta
negdi daleko
kao i ja
u ovoj rupi
di sad izvlačin
poluge sunca
i Mandrač je opet žut
ko onda kad san te ko dite čekala
da mi doneseš sladoled
da se ankoraš
da sutra opet plovimo
da pričamo o jastozima
kako su skupi
kako ćemo ih jednom jesti
kako ne mogu sad tu morsku zvizdu
ponit doma
jer ju je tribaš obradit
a nisi triba…
ko nit otić
na taj put
s kojeg sad Mandrač
izgleda tako strašno
jeftino
ničije
i daleko…

Nila Štambuk-Svrdlin (Mostar, 1987.) po je struci anglista, govori engleski i italijanski, a služi se španskim i njemačkim. Poeziju smatra načinom preživljavanja i svojom egzistencijalnom potrebom. Udata, majka dvoje djece, koja je neprestano inspirišu da piše i dječiju poeziju. Hvarskog je porijekla, a pjesma Mandrač je posvećena ocu koji počiva na tom otoku. Živi i stvara u Trebinju. Svoju poeziju do sada nije objavljivala.

KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Sovilj: Mramorni ukrasi
Đorđević: Pođem, pa se osvrnem i zastanem
Lončarević: Preko lijeve ruke
Skalušević: Statistika zla
Nezirović: Ravnodušnost
Milaković: Kuće u kojima je tiho
Babić: Oni što te nisu vidjeli
Benić: Izlazak Zemlje
Knjeginjić: Krila
Osmić: Hava
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran

Sidran: Tuga
Krmpotić: Ako Tebe znam
Stefanović: Reč o promaji