Zvijezda i glavna meta europskih "slobodarskih“ medija ovih dana postala je Damares Alves.
Dobi tako Brazil novog predsjednika koji eto ne voli homoseksualce, komuniste, žene, afro-brazilske manjine i svašta još, ali sa druge strane voli oružje, što je i prirodno, jer dotični je bivši artiljerijski kapetan kopnene vojske. Digoše se europski mediji na sav glas da je demokracija dovedena u pitanje, jer po njima, sa Bolsonarom (kojeg su, zbog gore navedenog svrstali u ekstremnu desnicu), Brazilu se crno piše.
No budimo iskreni, kakav god da je, Jair Bolsonaro (ovakav je, onakav je…), izabran je zato što je nakon toliko godina jedan od rijetkih predsjedničkih kandidata koji nema, što bi se kazalo, oraha u džepu, tj. nema nikakvih kurupcijskih afera, kojih se tokom trinaest godina vladavine Radničke partije (Partido dos Trabalhadores) i kamufliranih socijalista Dilme Rousseff i Luiza Inácija Lule (koji je napokon u zatvoru) naslagalo dovoljno da je narod većinski glasao za Bolsonara. Kakav god da je, Jair Bolsonaro izabran je također i iz straha. Straha stanovništva od oružanog nasilja koje svake godine odnese prosječno 60.000 žrtava. Jedan od glavnih aduta njegove predsjedničke kampanje bila je liberalizacija pristupa vatrenom oružju koja bi po njemu uspostavila ravnotežu između kriminalaca i “poštenih“ građana.
S druge strane, zvijezda i glavna meta europskih “slobodarskih“ medija ovih dana postala je Damares Alves, evanđeoska svećenica koja je imenovana novom ministricom za ljudska prava, ženu i obitelj. Iako je dugogodišnji član brazilskog nacionalnog kongresa, Alves inače pravnica po struci, došla je ovih dana na tapet medija zbog svog naloga na twitteru u kojem je napisala: “Pažnja, pažnja! Ovo je novo razdoblje u Brazilu: Dječaci nose plavo, a djevojčice ružičasto!”
Slobodarski (euro-atlantski) zapadnjački mediji stavljaju ovih dana zadnju frazu njenog tvita boldiranu na naslovne strane, uvjeravajući same sebe da su takvi rodni stereotipi nešto retrogradno. Hipokrizija navedenih medija se ukazala prije neki dan, kada su isti gordo pozdravili novu Gillette reklamu koja se veže za jedan novovalni #pokret i koja je kao trebala biti kritika seksizmu, seksualnom nasilju i predisponiranom maskulinitetu. Na stranu to što je totalno kontraproduktivno i patetično od strane brenda kao što je Gillette da se bavi političkom korektnošću i hashtag valovima, no davanje lekcija onom nekom trećem svijetu (kako ga oni ustvari gledaju) u vezi sa izborom rodne boje, je toliko amoralno, koliko i činjenica da taj isti Gillette kojeg oni zbog ovog (prije svega komercijalnog) poteza hvale na sve strane, i dalje pakira svoje proizvode za muškarce u plavu ambalažu, te proizvode za žene u ružičastu ambalažu.
I tako taj “razvijeni“ zapadnjački svijet koji se zgraža na izjavu novokompovane brazilske ministarke, pored toga što sebi kupuju ružičaste/plave britvice, oni svojoj djeci ovisno o rodu, kupuju ružičaste/plave jakete, ružičaste/plave romobile, ružičaste/plave cipele, a Damares Alves i pored svoje vjerske zatupljenosti i sporne izjave, u svojim televizijskim istupima većinom nosi tu mrsku plavu boju. I svi sretni.