Finci: Sav taj jazz

Jazz mi je uvijek dolazio iz daljine i vodio me negdje u daljinu.

U Londonu, na Golders Greenu usred parka je mali sjenik, gdje u ljetne dane dođe lokalni orkestar i svira „nezaboravne melodije“. Nije to naravno vrhunska izvedba, ali je dovoljno dobra da me podsjeti na dobre.

Sjetim se kako sam išao s Feridom da se uključimo u Duhački vatrogasni orkestar, učio i privatno, zajedno sa Zoranom R., svirati gitaru, htio odmah svirati „savršeno“, pa kada mi za mjesec-dva to nije pošlo za rukom, odustadoh. Lakše mi slušati prave majstore. Uključujući Zorana, koji je kasnije postao profesionalac.

Jazz mi je uvijek dolazio iz daljine i vodio me negdje u daljinu. Bio je glazba mog djetinjstva. U mom susjedstvu su ga svirali na plesnjaku, Mordo puhao u saksofon, preko rijeke su dopirali zvuci diksilenda iz nekog društva pored Drvenije mosta, iz Amerike dolazili filmovi u kojima su gangsteri ispijali žestoka pića u polumraku bara, punog dima i opasnosti, a sve uz jecaj prigušene trube, film o Glennu Milleru je punio kina, mladi gitaristi, koji su svirali po parkovima „za raju“, oponašali (uzalud i neuspješno, ali s mnogo strasti) velikog Djanga, a onda i na radiju počeše sve više puštati američku „zabavnu muziku“, nastade i sarajevski trio BKB (Bubanj-klavir-bas).

Jedan stariji svirač mi je pričao kako su oni u doba „borbe protiv imperijalizma“ svirali Millerovu Američku patrolu, ali pod imenom Proleterska koračnica. Možda je jazz bio i američka propaganda, naspram sovjetskog raspjevanog patriotizma Hora Crvene armije pod upravom velikog Aleksandrova, koji je jednom gostovao i na Koševu, sa horom pjevala i publika. A i moj otpor „svijetu odraslih“, koji su voljeli isključivo „klasičnu muziku“.

U improvizaciji izvođač traži druga značenja i mogućnosti, nalazi sebe, traži svoje u temi Drugog, a ponekad svira samo za sebe. Njegova improvizacija je sloboda u kojoj se dodiruju imaginacija, ljepota i traženje novog. I sada slušam jednu stanicu koja pušta takvu glazbu. I opet me negdje vodi i vraća „sav taj jazz”.

Zapravo, sada mnogo više od jazza.

Predrag Finci

Finci: U autobusu
Finci: Hapsana
Finci: Nermina
Finci: Naš odlični jazz
Finci: Ovim redom
Finci: Pop
Finci: Kolos
Misterij, iza svega
Stari sat
Priča o eseju
Finci: Nasuprot dogmi

Brecht: Nepobedivi natpis
Rodić: Bijeg
Batinić: Izgubljena mjera