400 riječi o tortama

Nedjeljni komentar

Torte su se prvi put pojavile u Evropi krajem 16. vijeka. Riječ torte je u njemački jezik došla od latinskog naziva za „okrugli kruh“. Torte se spravljaju za slavlja; pravimo ih za rođendane, za vjenčanja, za godišnjice…

Ovog maja slavimo 74 godine od pobjede nad (anti)fašizmom. Na dernek će, sa malim kašnjenjem, svratiti i francuski filozof Bernard-Henri Levy. Prijatelj Sarajeva ne dolazi „praznih ruku“; na poklon nam donosi predstavu „Looking for Europe“. Nakon nekoliko evropskih gradova cirkuska šatra će biti postavljena i na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu. U devedeset minuta dugom monologu filozof/glumac „traga za govorom“… i Evropom. Oj, živote!

U intervjuu datom prije nekoliko dana, za jedan sarajevski dnevni list, Levy kaže da će u fokusu predstave biti njegovi „suveniri iz rata“, te se sa sjetom prisjeća Bakira Izetbegovića kojeg je upoznao „kad je bio dječak“. (Inače, Dječak je rođen 1956. godine i osam ljeta je mlađi od Bjelokošuljaša.)

Bernard-Henrija Levyja sam prvi put vidio za vrijeme opsade Sarajeva. Ne znam jesam li bio dječak, imao sam dvadesetak godina i maskirnu uniformu. Filozofova bijela košulja je odudarala od naših prljavih majica i košulja koje su „imitirale prirodu“. Svratio je do naše jedinice na Grdonju, ne zato jer smo bili posebni i lijepi, već naprosto jer se sa tog mjesta pruža divan pogled na Sarajevo. Pozirao je pred kamerom, nije se obraćao vojnicima niti ljudima koji su ispred svojih avlija dočekali filmsku ekipu. Tog dana je započeo njegov monolog. 

Nekoliko godina kasnije dobit ću priliku da pogledam film „Bosna!“. Prepoznao sam „mjesto radnje“ i poneko lice bivših saboraca, ali mi je najprivlačniji ostao plakat filma. Na njemu, desnim profilom okrenut kameri, sa automatskom puškom u ruci, u polusjeni je skriven moj prijatelj Edin O. U drugom planu je Sarajevo…Evropa se ne vidi? Levy se vraćao u grad i nakon rata, na Grdonju se nije ukazao. Ja ponekad sretnem Edina O. Priča mi da ide na operaciju i da će izgubiti jedno oko. 

Noel Godin je čovjek koji je 1985. na Levyja bacio tortu. Godine 2015., u Namuru, uradio je to ponovo. A onda, 10. maja 2017., u Beogradu nova torta u lice BHL-a. Slepstik filozof se navikava na ovu vrstu „slavlja“. Ne shvata da su pošteni ljudi u Sarajevo dolazili da „čekaju Godoa“…

Neću vas pozvati da bojkotujete predstavu, niti ću vas nagovarati da u salu unosite torte. Ako već budete tamo, molim vas, gledajte ga jednim okom. Kao Edin O.