Szymborska: O smrti bez pretjerivanja

Sjećamo se poljske pjesnikinje i dobitnice Nobelove nagrade povodom sedme godišnjice smrti.

Poljska pjesnikinja i nobelovka Wislawa Szymborska umrla je na današnji dan prije sedam godina u Krakowu u kojem je provela većinu života. Rođena je 1923. godine u Prowentu, svoju je prvu pjesmu Tražim riječ objavila je u 22. godini u kulturnom prilogu dnevnih novina.

Iako je bila laureatkinja važnih nagrada, iznenadila ju je vijest da je dobitnice Nobelove nagrade za književnost što je doživjela kao “katastrofu, ‘oduzimanje privatnosti’, do koje joj je u životu najviše stalo”, piše prevoditeljica i spisateljica Biserka Rajčić na Ajfelovom mostu povodom smrti nobelovke, i napominje kako je pjesnikinji novčani dio nagrade predstavljao veliki teret.

“Čim se vratila u zemlju, osnovala je fondaciju i razdelila ga ‘onima kojima je više potreban’. Kako pročitah juče u razgovoru s njenim sekretarom Mihalom Rušinekom, njen testament nalaže da se sve što poseduje preko nove fondacije ‘iskoristi na odgovarajući način’.

I svoju sahranu je isplanirala. Iako je počasni građanin Krakova i grad brine o njenoj sahrani koja će se održati devetog februara, testamentom nalaže da bude jednostavna, bez bogosluženja, tj. da je umesto u Panteonu izuzetnih Poljaka sahrane u porodičnoj grobnici na Rakovickom groblju, u kojoj počivaju njeni roditelji i sestra. Da posle sahrane u starom trgovinskom centru iz XV veka Sukjenjice usledi ‘kratak skup s čašicom votke’, a uveče, u Muzeju savremene umetnosti da se održi književno veče. I, to je sve.”

Pjesmu O smrti bez pretjerivanja Szymborska je objavila u zbirci Ljudi na mostu, 1986. godine. Prevod Đurđica Čilić.

O smrti bez pretjerivanja

Ne razumije se u humor,
u zvijezde, u mostove,
u tkalaštvo, rudarstvo, ratarstvo,
gradnju brodova i pečenje tijesta.

U naše razgovore o planovima za sutra
ubacuje svoju zadnju riječ
koja nije na tu temu.

Ne zna čak ni ono
što je neposredno vezano za njezin fah:
ni grob iskopati,
ni kovčeg sklepati,
ni pospremiti za sobom.

Zauzeta ubijanjem,
čini to šlampavo,
bez sistema i pripreme.
Kao da tek uči na svakom od nas.

Na stranu uspjesi,
ali koliko fijaska,
promašenih udaraca
i ponovljenih pokušaja!

Katkad joj ponestane snage
da sruši muhu u zraku.
S mnogim gusjenicama gubi
natječući se u puzanju.

Svi ti gomolji, mahune
pipci, peraje, traheje
ukrasno perje i zimsko krzno
svjedoče o zaostacima
u njezinom zlovoljnom poslu.

Loša volja nije dostatna
a čak ni naša pomoć u ratovima i prevratima,
pokazala se, zasad, nedostatnom.

Srca kucaju u jajima.
Rastu skeleti dojenčadi.
Sjemenke dobivaju prva dva lista,
a često i visoka stabla na obzoru.

Tko tvrdi da je svemoguća,
sam je živim dokazom
da svemoguća nije.
Ne postoji život
koji barem na trenutak
nije besmrtan.

Smrt
točno za taj trenutak uvijek zakasni.

Uzalud trese kvaku
nevidljivih vrata.
Tko je koliko postigao
to mu oduzeti ne može.

Sidran: Tuga
Krmpotić: Ako Tebe znam
Stefanović: Reč o promaji