(Ne)uništiva plastika

Slučajna laboratorijska pogreška dovela je do velikog otkrića.

Plastika je u posljednje vrijeme tema mnogobrojnih rasprava i to s razlogom. S obzirom da se svake minute u svijetu proizvede milion plastičnih boca, određeni pojedinici, organi vlasti i firme pokušavaju pronaći načine za smanjenje proizvodnje plastike, njene upotrebe i negativnog utjecaja na okoliš.

U nekim zemljama se zabranjuje upotreba plastike ili se uvodi porez na njeno korištenje tako da neke nove manje firme, ali i korporacije, pronalaze kreativne načine za ponovno korištenje plastičnog otpada, a mnogi pojedinci aktivno rade na smanjenju korištenja proizvoda od plastike ili na njihovoj potpunoj eliminaciji. No, plastika ima i pozitivnih strana, što znači da će trebati dosta vremena da dođemo do faze u kojoj se plastika više neće nikako koristiti. Drugo, možda praktičnije rješenje bi bilo da se u rješavanje ovog problema uključi korištenje enzima koji razgrađuju plastiku jer se njom “hrani”.

Naime, istraživači s Portsmouth univerziteta u Velikoj Britaniji su slučajno otkrili “mutantski enzim” koji razgrađuje plastiku 20% efikasnije u odnosu na uobičajenu stopu razgradnje plastičnog otpada. Bakteriju koja proizvodi ovaj enzim su prvobitno otkrili japanski znanstvenici 2016.godine.

Istraživači su otkrili da bakterija nazvana Ideonella sakaiensis 201-F6 može razgraditi tanju plastiku u roku od 6 sedmica. Biolog McGeehan i njegov tim provode dodatna istraživanja i ispituju metode kojima bi se ovaj enzim mogao genetski modificirati kako bi se skratio proces biorazgradnje, posebno na početku, odnosno da bi biorazgradnja započela u roku od samo nekoliko dana.

Bez intervencije, plastika se obično razgrađuje stoljećima, te je stoga jedan od glavnih izvora zagađenja, posebno oceana. McGeehan i njegov tim vide izuzetne mogućnosti za primjenu ovog otkrića. Zainteresirani su za razvoj enzima koji bi plastiku mogao razgraditi na njene originalne komponente.

To bi omogućilo da se plastična boca (PET ambalaža) razgradi tako da se od nje napravi nova plastična ambalaža koja bi se ponovo koristila, te bi se putem ovakvog recikliranja smanjila potreba za sirovinama. Plastika se pravi od ulja tako da bi recikliranje već proizvedene i korištene PET ambalaže moglo spriječiti dodatnu ekstrakciju fosilnih goriva.

Uz sva druga rješenja na kojima se svakodnevno radi, enzim poput ovog ima nevjerovatan potencijal da pomogne u rješavanju globalnog problema plastičnog otpada i na taj način nas uvede u “čišću” eru.