Nastasijević: On

Obavezna lektira

Jedan od istaknutijih pjesnika međuratne književnosti Momčilo Nastasijević, iako rano počinje pisati, kao tinejdžer, za života ne objavljuje puno. Jedna tadašnja kritičarka piše: “Momčilo Nastasijević bio je od onih retkih odabranih koji se nisu ispucavali zbirkama, ali čiji je svaki prilog značio otkrovenje”. 

Iza njega je ostao, pišu historičari, “sanduk rukopisa” koje su njegovi prijatelji objavili 1939. godine u Cjelokupnim djelima u devet knjiga. 

“Gde nije neophodna reč, ćutati; gde je neophodno ćutanje, na izgled i po svemu, tek tu progovoriti”, pisao je Nastasijević. Njegov jezik i poezija zahtijevaju pažljivo čitanje i strpljenje kako bi se otkrio smisao iza arhaične sintakse, leksike koja nije u upotrebi u datom obliku i neologizama. 

Triput ko prutom
prasnulo o vrata.
Na smrtni rodi se znak,
da živi mrenjem.

Sin, a koprivom,
kao kćer je,
triput, za alčicu od zlata,
nažari mu baba uvo,
i životom kao smrću
da je jak.

I od kamen mu sudbine,
i od čelik – veka,
mekano da paperje,
da zlatali vek.

I da sila mu je data,
bodar iz neprebol-dubine,
izroni li,
svima da je za lek.

Sidran: Tuga
Krmpotić: Ako Tebe znam
Stefanović: Reč o promaji