Đerković: Narodni heroji vs. strip junaci

Ima jedna zemlja gdje se po pogrešnim "narodnim herojima" iz pogrešnog vremena, nazivaju škole...

Zep na inaguraciji statue Titeufa

Ima jedna zemlja gdje se po pogrešnim "narodnim herojima" iz pogrešnog vremena, nazivaju škole i njihovim statuama kite javne površine. Jedna druga zemlja, administrativno i sustavno veoma slična, no mentalno i etički definitivno ne, istovremeno u školskom dvorištu prošle sedmice inagurirala je kip Titeufa. 

Titeuf nije nikakav narodni heroj, Titeuf je strip junak, heroj generacija i generacija djece koja odrastaju u društveno građanskom sustavu koje samozvano bosanskohercegovačko građansko društvo, nažalost još uvijek nije i shodno konstantnom retrogradnom razmišljanju, nikada neće moći razumijeti. 

Autora Titeufa, vremenski poznajem koliko i grad u kojem živimo. Znači, skoro kvarat vijeka. Zep, pravim imenom Phillipe Chappuis, prije kvarat vijeka, unajmio je studio u maloj kući nasuprot škole Jacques-Dalphin u pitoresknom dijelu Ženeve, koji se zove Carouge. Promatrajući djecu u dvorištu škole i oslanjajući se na vlastita sjećanja iz djetinjstva, zamišljao je priče o Titeufu i njegovoj skvadri.

"U dvorištu škole, za vrijeme velikog odmora, bilo je toliko bučno da se nije bilo moguće koncentrisati. Umjesto da stavljam čepove za uši, otvorio sam prozor i gledao školsku djecu u dvorištu. To mi je bilo kao osobna rekreacija. Djetinjstvo mi se u tom trenutku vratilo na jedan vrlo čulan način, gledajući kako se te grupe dječaka ili djevojčica igraju, slušajući ih kako se vesele ili svađaju. Sjetio sam se okusa užine, daha učitelja tjelesnog odgoja. Primijetio sam te emocije i to je sve kumovalo prvim stranicama Titeufa", prisjeća se Zep.

Dvorište škole, kao i cijeli arhitekturalni pejzaž Carougea, istorijskog kvarta talijanske, pretežito sardenjske imigracije, s malim trokatnim kućama, dvorištima i platanama posvuda, postali su tako imaginarni pejsaž bilo čije škole i kvarta nečijeg odrastanja. Titeuf, čije je ime nastalo od karikaturalnog nadimka tête d’œuf = glava k’o jaje ("joj Hamo, vidi mu glave" TLN), je neka vrsta ženevskog vragolana Denisa, čiji život muče tradicionalne teme kao što su zaljubljivanje, život odraslih i na kraju krajeva, kako vječno ostati dječak. 

Nakon 25 miliona stripova prodatih širom svijeta, Titeuf je postao svojevrsna ikona devete umjetnosti, Zep je postao milioner, no uvijek na usluzi javnom mnijenju i uvijek spreman da da svoj doprinos društvu koje ga okružuje. Zajedno smo 1999. godine (uf, već je prošlo 20 godina!), uradili i preveli na naš jezik njegov strip o opasnosti od protupješadijskih mina, pod nazivom "Ne bi smijeli dopustiti (Faut pô laisser faire)", gdje se kroz edukativni sadržaj govori i o našoj zemlji. Strip je u suradnji sa Handicap Internationalom, objavljen za eminentnu francusku ediciju Glénat.

Shvatanje Titeufa kao vlastitog odraza u ogledalu, može se "ogledati" i kroz Zepov javni angažman, gdje gradske strukture kroz razumijevanje vlastitog društvenog stupa roditelj/dijete, koriste Titeufa za senzibiliziranje tema kao što su civilno ponašanje ili zaštita djece. Tako u prvom slučaju, širom kvarta Carouge, koji je jedan od glavnih gradskih kvartova za noćni izlazak (jer se na njegovom teritoriju nalazi veliki broj kafića), su postavljene šaljive table na kojima Titeuf objašnjava poštovanje javnog reda. U drugom slučaju, na jednu malo ozbiljniju temu, u organizaciji Terapeutskog centra za traume seksualnog nasilja (Centre thérapeutique traumatismes agressions sexuelles), Titeuf je glavna maskota javne kampanje protiv seksualnog zlostavljanja. 

U ovih 26 godina sa Titeufom, djeca su čitala prve stripove, danas su roditelji čija djeca nastavljaju čitati nove avanture njihovog zajedničkog junaka, ustvari svakodnevne dogodovštine sebe samih. I zbog njega, zbog Zepa, zbog odrastanja ispunjenim naučenim (samo)poštovanjem, ovdje nikome ne smeta što "netko ode, pa netko dođe", a kamoli da se zbog toga pravda kao što se zadnjih dana na svojim profilima, sarajevska samodopadna krema hvali svojim kućnim odgojem i prijateljima sa drugačijim imenima.

Ovdje se ne radi o odgoju, ovdje se radi o življenju. Ovdje su svi svoji. 

U svakom pogledu.