Muzej zaboravljenih zvukova

Neki od poznatih zvukova uskoro bi mogli biti potpuno zaboravljeni.

Mi, pisci, kustosi, dizajneri, pridajemo ogromnu pažnju izgledu predmeta i dojmu koji oni ostavljaju, posebno na dodir, a taj naš interes je artikuliran putem industrijskog i savremenog dizajna kojem se posvećuje posebna pažnja. Predmete raznih vrsta čuvamo u muzejima, u knjigama i spašavamo od zaborava putem drugih medija dugotrajnijeg vijeka. S druge strane, zvuk se čini previše neprimjetnim i beznačajnim da bi se na njega obratila pažnja.

"Našim životima dominiraju slike i vizuelni prizori. Čini se da zvuk igra sekundarnu ulogu. Htjeli smo prekinuti tu praksu. Ljudi obično sakupljaju slike, crteže, klasike dizajna ili skulpture i predstavljaju ih na izložbama i čuvaju u muzejima", kažu Daniel Chun i Jan Derksen. "Ali, vrlo je malo institucija koje čuvaju zvukove."

Chun i Derksen je njemački dvojac koji stoji iza projekta Conserve the Sound, online arhive koja čuva "ugrožene" zvukove. Najvećim dijelom radi se o zvukovima koje proizvode različiti uređaji, ali u širem smislu obuhvaćeni su zvukovi koji su se proizvodili prilikom obavljanja ranih zanatskih radova, od metalnih alata za pravljenje putera, pa do zvuka koji je proizvodio Sony Walkmen. Web stranica je osnovana 2012. godine i sadrži bogatu zbirku fotografija i MP3 fajlova, sakupljenih sa tavana i iz industrijskih muzeja, kojima se dokumentira zvuk koji korisnik čuje prilikom upotrebe nekog aparata kao što je, naprimjer, zvuk kucanja na pisaćoj mašini Olivetti iz 1960-ih, zujanje Braunovog aparata za brijanje, ili zvuk iBookovog laptopa s kraja devedesetih. Ako ste odrasli u 80-im ili 90-im, mnogi će vam od ovih zvučnih zapisa zvučati kao nešto novo a manje kao zvukovi koje prepoznajete. Ali, kada naiđete na neki zvuk iz vašeg vremena (za mene, to je bio naizgled ružan, ali vrlo funkcionalan Polaroid aparat s početka 2000-ih), shvatit ćete da se radi o zvukovima koje vrlo dobro poznajete.

Chun i Derksen koji posjeduju i istoimenu medijsku agenciju – Chunderksen – tvrde da "brandiranje" zvukova postaje sve važnija aktivnost. Kada su dizajnirani pametni telefoni, Apple je osmislio lažne kožne šavove i papirne teksture za rane verzije iOS sistema, kako bi pomogao u boljem razumijevanju načina na koji se mogu koristiti njegove aplikacije. Nakon toga je dodan i zvuk koji se čuje prilikom korištenja aplikacije za fotoaparat. No, za mlađe korisnike, takvi zvukovi nemaju smisla – a na kraju se može desiti da će njihov izvorni smisao biti zaboravljen ili će nestati iz našeg kolektivnog sjećanja, ostavljajući nedefiniranu buku kao neku vrstu audio logotipa koji "zvuči" poput određene aplikacije ili operativnog sistema, a ne poput zvuka nekog starog mehaničkog fotoaparata.

Prije ili kasnije, zvukovi koje proizvode tehnološki aparati bit će potpuno vještački, nepovezani s mehaničkim dijelovima i zupčanicima koji su ranije oblikovali korisničko iskustvo. A onda će korisnici morati pretraživati arhivu Preserve the Sound kako bi čuli kako je svijet zvučao prije mikroprocesora i ekrana osjetljivih na dodir.