Kome treba Blok 7 u Tuzli?

Kakve posljedice prijete od izgradnje još jednog bloka termoelektrane u Tuzli?

Dok se izgradnja Bloka 7 termoelektrane Tuzla u medijima često spominje kao najvrijednija poslijeratna investicija u Bosni i Hercegovini i kao projekat od velike važnosti za stabilnost samog elektroenergetskog sektora, odnosno opstanka i budućnosti rudnika te projektom od privrednog značaja za razvoj Federacije Bosne i Hercegovine, malo ko se bavi ekološkim pitanjima koja izgradnja novog Bloka 7 termoelektrane nameće.

Uticaji Kine i Rusije u Bosni i Hercegovini, pokretanje postupka Energetske zajednice protiv Bosne i Hercegovine, moguće sankcije i slične geopolitičke teme ne pomažu prvenstveno građankama i građanima grada Tuzle i okolnih mjesta da se ne pitaju kolikom su to cijenom njihovog zdravlja vlasti spremne plaćati električnu energiju koja nam u principu i ne treba.

Zaboravimo na Gezhouba Group Company Limited, cijenu izgradnje novog Bloka koja će iznositi između 780 miliona i 1,5 milijardi maraka (cifre koje se najčešće spominju) te mogućnost da će usljed razlike predviđene cijene izgradnje sa realnom cijenom, koja će nesumnjivo biti daleko veća, ekonomska održivost i izvedivost projekta biti dovedena u pitanje, kao i činjenicu da financijske institucije MMF, IFC, EBRD, KfW striktno i decidno zabranjuju finansiranje gradnje termoelektrana zbog zagađenja.

Da to nije bilo kakva usputna odluka već činjenica da se stvari izvan Bosne i Hercegovine dešavaju sa smislom, razlogom i razumom, jasno je da je ekološki aspekt izgradnje novog Bloka 7 ostao nedorečen. Naime, u termoelektrani Tuzla trenutna situacija je takva da se dnevno spali između 5 i 25 hiljada tona uglja u zavisnosti od toga koji su blokovi u funkciji.

Iz toga je jasno da, bez obzira na individualne polutante kakva su kućna ložišta na ugalj, polucija usljed izduvnih gasova automobila koji nerijetko ne zadovoljavaju niti minimalne ekološke standarde, spaljivanje alternativnih goriva u vidu raznog otpada, različitih polimera i sličnog pri loženju posebice tijekom zime, Termoelektrana Tuzla predstavlja glavnog krivca ekstremnog aerozagađenja grada Tuzle.

No, tu dolazimo do pitanja šta je zapravo termoelektrana, osim što je djeci tvornica oblaka, razumnima tihi ubica, jugonostalgičarima industrijski gigant vrijedan divljenja, obijesnima mjesto uhljebljivanja podobnih, a EP BiH izdašna „krava muzara“. Termoelektrana Tuzla je postrojenje bez kojeg energetska stabilnost Bosne i Hercegovine imajući u vodu prosječne proizvodne i potrošne kapacitete, u skladu sa izvještajima EP BiH tijekom prethodnih godina, a ne studijama za potrebe izgradnje novog Bloka, ne bi bila ugrožena taman da se i danas zatvore dotrajali blokovi 3 i 4 iste, kojima je rok trajanja odveć istekao.

Dakle, ako uzmemo u obzir najuprošteniju činjenicu da je TE Tuzla od 2013. do 2017. godine prema izvještajima EP BiH proizvela 17.591 GWh od ukupno 36.041 GWh električne energije proizvedene iz dvije termoelektrane - Tuzla i Kakanj, a da je u istom periodu potrošnja električne energije iznosila 25.186 GWh, iz toga je jasno da ni TE Tuzla, niti TE Kakanj samostalno ne mogu podmiriti potrebe potrošača.

Prateći i ostale podatke proizvođača električne energije vidimo da je EP BiH raspolagala sa 41.258 GWh električne energije. Dakle, uzmu li se u obzir i podaci iz termoelektrana Ugljevik i Gacko, jasno je da električne energije u državi ima dovoljno.

Direktor Sekretarijata Energetske zajednice Janez Kopačje rekao: "Ugovorne strane Energetske zajednice više ne mogu ignorisati posljedice održavanja nerentabilnog, neučinkovitog i neodrživog energetskog sistema temeljenog na uglju. Povrh štete za zdravlje, okoliš i klimu, favoriziranje uglja narušava i tržište električne energije.“

Ipak jednom takvom projektu i sistemu pristupamo sa neskrivenom euforijom i optimizmom, kao da smo u najmanju ruku na putu da u potpunosti koristimo solarne, hidro i vjetropotencijale, zanemarujući poražavajući podatak da smo izvoznici električne energije koju dobijamo iz neobnovljivih izvora u udjelu od 99% i iz obnovljivih izvora u udjelu od svega 1%.


Dotrajalost postojećih blokova

Blok 7 TE Tuzla služit će svrsi umjesto dosadašnjih dotrajalih blokova, pri čemu će njegova efikasnost prevazilaziti efikasnost sadašnjih blokova za oko 15%.

Gašenje sadašnjih dotrajalih blokova je neizbježno uzme li se u obzir njihov prosječan vijek trajanja, odnosno (ne)usklađenost njihovih tehničkih performansi sa potrebama i zahtjevima današnjice.

Konkretno, tuzlanska termoelektrana građena je etapno od 1959. do 1978. godine, pri čemu je 1963. godine u pogon pušten Blok 1 snage 32 MW, nakon čega je već 1964. godine u pogon pušten Blok 2 snage 32 MW. Blok 3 Termoelektrane pušten je u pogon 1966. godine i to snage je 100MW. Godine 1971. u rad je pušten Blok 4 snage 200 MW, a 1974. Blok 5 identične snage, dok je Blok 6 sa snagom od 215 MW u rad pušten 1978. godine.

Ukoliko znamo da je vijek trajanja jednog pogona maksimalno iznosi četrdesetak godina i to 25 godina od puštanja u pogon, te još 15 godina nakon sanacije, odnosno rekonstrukcije, jasno je da su svi prethodno spomenuti blokovi već trebali biti „ugašeni“ odnosno stavljeni van funkcije.


Ekološka pitanja na koja treba odgovoriti

U medijima se, kada se govori o izgradnji Bloka 7, govori ujedno i o predviđenom smanjenju emisija čestica ugljendioksida za oko 50%. Međutim, tu su brojna druga ekološka pitanja na koja treba odgovoriti građankama i građanima, primjera radi ona o pitanju odlaganja šljake i procesu odsumporavanja.

Trenutni blokovi koji su u funkciji nemaju sistem za odsumporavanje. Argument koji često vidimo kao afirmativan u smislu izgradnje Bloka 7 jeste da ćemo napokon dobiti desumporizaciju plinova, ali problem izgradnje Bloka 7 sa ekološkog aspekta i dalje bi bio tek blago dotaknut.

Čisto usporedbe radi, navedimo činjenicu da razvijene zemlje u potpunosti napuštaju tzv. prljave tehnologije koja se zasnivaju na proizvodnji električne energije putem spaljivanja uglja prelazeći na obnovljive izvore dobijanja energije, te znamo li da će npr. Njemačka u sljedećih nepunih 20 godina zatvoriti svaku od postojeće 84 termoelektrane, kao i da su sve zemlje članice EU svakako prethodno odustale od ideje bilo kakve daljnje gradnje termoelektrana kao izvora dobijanja električne energije, mi imamo situaciju gdje jedna Njemačka ulaže gotovo 40 milijardi eura za tranziciju sredina ovisnih o uglju prema čistijim tehnologijama i poslovima.

S druge strane, Bosna i Hercegovina koja nema taj novac, istovremeno ga posuđuje za izgradnju novog bloka termoelektrane u vrijeme kada se cijeli svijet bori sa sve većim globalnim zagrijavanjem i promjenama klime.

Dakle, dok se sve razvijene zemlje okreću čistijim tehnologijama napuštajući ekonomski neisplative, a ekološki iznimno opasne termoelektrane kao izvore dobijanja električne energije, zemlje zapadnog Balkana kao i obično kaskaju za njima stoljećima te opetovano nastavljaju ulagati novce u termoelektrane.


Posljedice zagađenja

Osim gore navedenog, iz godine u godinu, prema podacima iz UKC Tuzla, građanke i građani Tuzle sve češće obolijevaju od opstruktivnih plućnih bolesti, pneumonije, astme, upala gornjih respiratornih puteva, kao i karcinoma pluća. Generalno govoreći, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, od karcinoma pluća nekada su češće obolijevali muškarci starije životne dobi, no novija istraživanja pokazuju da sve češće od ove opake bolesti u Tuzli obolijevaju mlađi od 40 godina.

Prije deset godina u UKC Tuzla broj oboljelih od karcinoma pluća kretao se u rasponu oko stotinjak oboljelih, dok danas imamo situaciju kada tijekom jedne godine u UKC Tuzla bude zabilježeno i blizu 300 slučajeva karcinoma pluća, pri čemu najčešće pacijenti dolaze sa područja grada Tuzle i Lukavca.

Pored oboljenja respiratornog sistema, poseban problem koji je u direktnoj vezi sa posljedicama polucije vazduha jeste povećan broj oboljelih od kardiovaskularnih bolesti. Godinama je upravo naša zemlja pri vrhu liste, a jedno vrijeme (2012. godine) čak i na čelu, kada je u pitanju stopa smrtnosti od direktnih posljedica aerozagađenja (prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije). Koncentracija polutanata u vazduhu danas daleko je veća nego 2012. godine. Pored sve većeg broja oboljelih koji trpe posljedice aerozagađenja, tu je takođe i šteta koju ovakva vrsta zagađenja nanosi u drugačijem smislu.

Naime, jedno od novijih eminentnih istraživanja koje je trajalo 15 godina a koje je objavljeno u BAMS-u, zaključuje kako moderne termoelektrane proizvode više ultrafinih čestica u vazduhu nego što to čine izduvni gasovi vozila u saobraćaju, te navodi kako upravo takve čestice imaju sposobnost da prilagođavaju odnosno utiču na obrasce pojave padavina.

Upravo prema ovom istraživanju navedeno je dakle da su termoelektrane najveći proizvođači ultrafinih čestica koje su ujedno i najštetnije po zdravlje. Najnovija istraživanja pokazuju da upravo takve čestice utiču na tzv. distribuciju padavina, od lokalnog do regionalnog nivoa, na način da povećavaju udio aerosola kondenzacije.

Profesor Wolfgang Junkermann sa Tehnološkog instituta u Karlsrueu i profesor Jorg Hacker iz Australskog nacionalnog istraživačkog zrakoplovnog centra, koji je jedina australska nacionalna ustanova koja operira letjelicama u svrhu istraživanja različitih uticaja na okoliš, ustanovili su da su upravo termoelektrane postale najveći i najsnažniji individualni izvori porijekla ultrafinih čestica širom svijeta, pri čemu one u nevjerovatno velikoj mjeri utiču na meteorološke procese koji mogu da uzrokuju uslove ekstremnog vremena, uključujući obilne padavine. To znači da redistribucijom padavina one predstavljaju direktnog krivca za daleko veće suše u nekim predjelima i periodima u poređenju sa prošlošću, odnosno da uzrokuju neobično obilne i dugotrajne pljuskove drugdje gdje na to nismo navikli.


Blok 7 i EU članstvo

Stoga, zanemarimo li riječi političara koji se grčevito drže pozitivne priče o izgradnji Bloka 7 Termoelektrane Tuzla i počnemo li se educirati više o alternativnim obnovljivim izvorima energije i njihovim mogućnostima u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, jasno nam je da je cijena izgradnje Bloka 7 koja se osim novcem, htjeli mi to priznati ili ne, mjeri i životima ljudi, dugoročno jednostavno previsoka. Ona je naročito previsoka uzme li se u obzir da ćemo već za tridesetak godina svakako definitivno morati napustiti proizvodnju električne energije iz danas nama “novog“, a već zastarjelog i prevaziđenog, uz to skupo plaćenog Bloka 7, ukoliko želimo biti dijelom EU.

Tekst je preuzet sa portala Prometej.ba.