Koliko košta izborna kampanja

Političke partije u BiH i ove godine će na izbornu kampanju potrošiti oko 10 miliona KM.

Političke partije u BiH i ove godine na izbornu kampanju potrošiće oko 10 miliona KM na bilborde, plakate, promotivne spotove i ostala oglašavanja.

Naravno, ovdje je riječ samo o malom iznosu, onom vidljivom, dok onaj skriveni koji će političke partije koštati mnogo više odlazi na hranu, piće, iznajmljivanje opreme za tribine, posmatrače na izborima, kupovinu glasova, kupovinu biračkih odbora...

Kada se sve ovo sabere dolazimo do cifre od koje ti se pamet obrne.

Neki analitičari smatraju da se u toku kampanje "skrši" i preko 50 miliona maraka, dio legalno, a dio zaobilazeći zakonske procedure.

Inače, političke partije u BiH, prema zvaničnim finansijskim izvještajima koje su dostavile Centralnoj izbornoj komisiji BiH, na kampanje za opšte i lokalne izbore u posljednjih 10 godina potrošile su 49,4 miliona KM.

Ako bismo gledali samo posljednje lokalne izbore, provedene u oktobru prošle godine, partije su potrošile 7.026.056 KM, s tim da je od 106 političkih partija finansijski izvještaj dostavilo njih 63.

Što se tiče strukture troškova posljednje izborne kampanje u izvještaju o sprovođenju lokalnih izbora 2016. godine, koji će se naći pred poslanicima Predstavničkog doma parlamenta BiH, navedeno je da je najviše novca otišlo na štampanje predizbornih oglasa, proglasa, saopštenja i obavještenja u javnim glasilima i to 2,3 miliona KM, zatim na troškove štampanja plakata 1,4 miliona KM, a na plakatiranje 1,3 miliona KM. Najmanje novca, barem sudeći prema izvještajima, otišlo je na troškove štampanja, umnožavanja i slanja predizbornog materijala biračima, i to svega 352.000 KM.


Milioni u “vreći”
Stručnjaci u BiH slažu se da prikazani finansijski izvještaji sigurno ne predstavljaju stvarno stanje kada su u pitanju finansije u političkim partijama jer, kako kažu, daleko je to od transparentnosti i istine. Takođe naglašavaju da vlasti nemaju volje i snage, a vjerovatno ni znanja da na kvalitetniji način iskontrolišu finansijsko poslovanje političkih partija, na koje su upozoravali i neki međunarodni zvaničnici.

"Sigurno je da to nije pravo stanje. Mehanizmi kontrole su slabi i to treba jačati u svakom pogledu, ali se postavlja pitanje ko će to uraditi", rekao je Vehid Šehić, bivši član Centralne izborne komisije BiH.

Navodeći primjer finansiranja stranačkih posmatrača na izborima, Šehić navodi da se iz finansijskih izvještaja političkih stranaka ne može vidjeti koliko novca ode za te namjene, što takođe nije zanemariva suma.

"Tih ljudi je 50.000 i postavlja se pitanje kako budu plaćeni i da li su, kako je to zakon propisao, na njihove dnevnice plaćeni doprinosi. Partije tvrde da su to njihovi aktivisti i da im ne plaćaju, ali to nije tačno", kaže Šehić.

Da je mjesec dana kampanje veliki teret za državnu kasu smatra i Ivana Korajlić iz Transparency Internationala.

Ona tvrdi da se sve institucije, javna preduzeća i javne ustanove, pred izbore podređuju izbornoj kampanji.

"Izvlače se sredstva kroz ugovore o nabavkama, kupuju se glasovi i podrška zapošljavnjem, vrši se pristisak rukovodilaca institucija na zaposlene da glasaju za određenog kandidata i stranku, koriste se zaposleni za stranačke aktivnosti, koriste se službena vozila i novac za odlazak na predizborne skupove, a ti isti skupovi i druge aktivnosti se često organizuju u prostorijama javnih ustanova i institucija,“ rekla je Korajlić za BUKU.

Prema njenim riječima, čak se dešavalo da se grantovi iz budžeta daju medijima i organizacijama, koje onda kroz svoje aktivnosti promovišu političke stranke i kandidate.


Ministarstva i preduzeća u službi izbora
A da ne govorimo o primjerima kada ministarstva ili javna preduzeća naprave svoje kampanje koje se poklapaju sa predizbornom, a još u okviru tih kampanja promovišu određene kandidate i stranke. Ovo im je sve, na kraju, i dozvoljeno zbog nedorečenog zakonskog okvira.

Korajlićeva objašnjava da, kada biste pogledali limite na troškove kampanje propisane Izbornim zakonom, i troškove koje stranke prijave u svojim finansijskim izvještajima, reklo bi se da stranke troše manje nego što bi bilo očekivano.

"Međutim, veliki dio troškova stranke ne prijavljuju, posebno onaj dio gdje troškove pokrije neko drugi, odnosno tzv. donacije u činjenju. CIK još uvijek nema dovoljno jasno definisane nadležnosti u pogledu revizije troškova stranaka, što stranke obilato zloupotrebljavaju, znajući da CIK ne može uporediti realne troškove kampanje sa prijavljenim. Zbog toga svaki put imamo situaciju da npr. prosječni prijavljeni trošak predizbornih skupova iznosi oko 2-3 hiljade KM po skupu, iako je jasno da mora biti veći kada vidite svu hranu, piće, prostor, i neizostavne pjevače čiji honorari su i do 10 puta veći od toga", navodi Korajlić.

Osim toga, imate situaciju da privatne firme snose veliki dio troškova oglašavanja ili npr. štampanja promotivnih materijala pojedinih stranaka, što se neće naći u finansijskom izvještaju.


Ne može im se ući u trag, lopovi su to
Ona tvrdi da, zbog svega toga, iznosi koji stranke prijavljuju nikako se ne mogu gledati kao realni troškovi kampanje.

"Jako je teško utvrditi tačnu potrošnju, i upravo zbog toga smo mi radili procjene samo za one segmente koje možete izmjeriti i utvrditi cijenu, a to je oglašavanje u medijima. Predizborne skupove, letke, honorare zabavljačima i stranačkim aktivistima, i sve one zakulisne troškove, mi ne možemo izmjeriti. I bez obzira na to, naše procjene troškova samo za segment oglašavanja u medijima su za pojedine stranke bile veće nego što su one prijavile za kompletne troškove kampanje. Ukupno gledano takođe, za izbore 2014. politički subjekti su prijavili ukupne troškove 8.635.678,37 KM, dok podaci TI BiH ukazuju da je samo 10 najvećih stranaka samo na oglašavanje u medijima i bilborde utrošile oko 7.5 miliona KM, što znači da bi ukupni prijavljeni troškovi morali biti znatno veći", zaključila je Korajlić.

Tekst je objavljen na portalu BUKA.