Knjeginjić: Krila

Ko to tamo peva

I kad jednom sretnem stvarna lica 
po kojim je Bog stvarao likove
Arhanđela, 
strahujem se da ću vidjeti svoje, 
godinama presađivano 
u sve čvršće betonske saksije. 
U sve veća iskušenja. 
Bojim se, prepoznaću se, 
a sve što sam ikada radio bila je težnja 
da se prepoznam. 
I šta onda? 
Reći ću “dobar dan” prvome kojeg sretnem 
i upitati ga gdje je našao 
tako dovoljna krila, 
a nikad mi ih nije 
spominjao.

Srđan Điđo Knjeginjić (Prijedor, 1989) je diplomirao glumu na Akademiji umjetnosti Banja Luka, zaposlen je u Pozorištu Prijedor. Iza sebe već ima nekoliko iznimnih uloga. Autor je pjesničke knjige Palčevi (Beograd, 2013).

KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Osmić: Hava
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran

Sidran: Tuga
Krmpotić: Ako Tebe znam
Stefanović: Reč o promaji