Ko to tamo peva
I kad jednom sretnem stvarna lica
po kojim je Bog stvarao likove
Arhanđela,
strahujem se da ću vidjeti svoje,
godinama presađivano
u sve čvršće betonske saksije.
U sve veća iskušenja.
Bojim se, prepoznaću se,
a sve što sam ikada radio bila je težnja
da se prepoznam.
I šta onda?
Reći ću “dobar dan” prvome kojeg sretnem
i upitati ga gdje je našao
tako dovoljna krila,
a nikad mi ih nije
spominjao.
Srđan Điđo Knjeginjić (Prijedor, 1989) je diplomirao glumu na Akademiji umjetnosti Banja Luka, zaposlen je u Pozorištu Prijedor. Iza sebe već ima nekoliko iznimnih uloga. Autor je pjesničke knjige Palčevi (Beograd, 2013).
KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Osmić: Hava
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran