Imširević: Potjernica

Muzej pokretnih slika (filmski vodič kroz Sarajevo)

„Praznik u Sarajevu“
reditelj: Benjamin Filipović
scenarista: Abdulah Sidran (po ideji Hajrudina Šibe Krvavca)
igraju: Slobodan Ćustić, Mustafa Nadarević, Mirsad Tuka, Olivera Marković, Snježana Martinović, Miralem Zupčević, Davor Janjić, Davor Dujmović...

Godine 1991. započeo je Zaljevski rat. U Beogradu organizovani protesti protiv Slobodana Miloševića. Predsjedništvo SFRJ, zahvaljujući Bogiću Bogićeviću, odbilo prijedlog JNA o uvođenju vanrednog stanja. Predsjednik Predsjedništva Borisav Jović podnio ostavku. U Karađorđevu se sastali Milošević i Tuđman. Započeo Domovinski rat. Hajduk pobjeđuje Crvenu Zvezdu sa 1:0 i osvaja posljednji Kup Jugoslavije. Boris Jeljcin proglašen predsjednikom Rusije. Slovenija priznala Hrvatsku. Završen desetodnevni rat u Sloveniji. Počele borbe za Vukovar. Makedonija proglasila nezavisnost. Izvršen popis stanovnika; Jugoslavija ima 23.528.230 stanovnika, Bosna i Hercegovina 4.377.033. Uhapšen serijski ubojica Jeffrey Dahmer. Sergej Bubka obara svjetski rekord u skoku s motkom. Ozvaničen projekat World Wide Web. Pojavio se Super Nintendo. Raspad Sovjetskog Saveza. Dubrovnik pod opsadom JNA. U Atlantskom okeanu otkriveno tijelo tajkuna Roberta Maxwella. Magic Johnson obznanio da je zaražen HIV-om. Izlaze albumi „Dum Dum“, „Nevermind“, „Svet je moj“, „Nova iznenađenja za nova pokolenja“, „Četiri godišnja doba“, „Nekako s proljeća“, „Wonderful World Of Private Bussines“... Takmičenje za pjesmu Evrovizije se, zbog rata u Jugoslaviji, premješta iz Sanrema u Rim. Jugoslaviju predstavlja Bebi Dol, osvaja jedan poen. Rođeni su Amel Tuka, Ed Sheeran, Xherdan Shaqiri, Adem Ljajić... Umrli Vasko Popa, Serge Gainsbourg, Graham Green, Rajiv Gandhi, I.B. Singer, Frank Capra, Miles Davis, Klaus Kinski, Freddie Mercury, Zvonko Lepetić, Yves Monatand, Karlo Metikoš... Nobelovu nagradu za književnost dobila Nadine Gordimer.

 

Snimljen je „Praznik u Sarajevu“. Priča o sitnim kriminalcima koji se, nakon pljački po evropskim gradovima, vraćaju u Sarajevo da proslave novogodišnje praznike. Provaliti u srca svojih najbližih postaje teži zadatak, mnogo komplikovaniji od obijanja bilo kog sefa i krađe po najskupljim draguljarnicama.

Pozivam vas da krenemo od Katedrale Srca Isusova, jer ćete je lako naći. Dok me čekate, bacite pogled na tornjeve, osmotrite ulazna vrata, a ako se zateknete u trenutku dok neko ulazi na molitvu, provirite i unutra. U Srce Isusovo, kažu, lako se ulazi. Uskoro će blagdani, unutra je ugodno, mirno; junaci iz filma Benjamina Filipovića nas čekaju nedaleko od tog mjesta. Izaberite kojim ćemo putem, pored skulpture pape ili lijevo, pored okićene jelke. Od uličnog prodavca uzmimo kuhano vino i sa plastičnim čašama koje nam griju ruke, krenimo iza Katedrale.

Pređimo ulicu, pa pored taxi štanda, do zgrade na kojoj piše – „Muzička akademija“. Zgrada je, kažu, u neogotičkom stilu, a na jugozapadnoj strani, gore iznad, nalazi se osmokutna kula. Nećemo na glavni ulaz, a i dobro je da se sklonimo sa ceste, da ne ometamo saobraćaj. Lijevo i desno od zgrade Akademije vode dvije ulice; sa jedne strane je Pehlivanuša, ona savija iza ugla, poput zmije, gmiže uzbrdo prema Bjelavama. Desno je ulica Josipa Štadlera. Mi ćemo, ipak, na ovu stranu odakle se čuje muzika, Pehlivanušom. Pazite na poledicu, klizavo je, pa valja hodati kao po žici, poput pehlivana. Vidite ovaj sporedni ulaz? To je mjesto gdje je nekada bio klub u kojem je sniman „Praznik u Sarajevu“. Uđimo unutra i pogledajmo na trenutak jednu od scena iz filma.

Onaj za šankom je Kalaja, otkupljuje robu od sitnih lopova, a potom ih cinka drotovima. Malo dalje su klinci, šegrti lokalnih mafijaša, a tamo za stolom, iza flaša i dima, vidite Alju, Boru i Avduku. Hanka Paldum hoda između stolova i pjeva jednu od svoji srceparajućih pjesama. Vjetrovi tuge...

Pred očima nam je naslovnica koja glumi sarajevske dnevne novine. Velikim crnim slovima ispisano – MASAKR U SARAJEVU, a u podnaslovu objašnjenje „nepoznati izmasakrirao ženu na Grbavici“. Na kraju filma, iz te iste kafane, milicija će privesti Davora Janjića, a hapšenje će predvoditi inspektor Felini. On je, kaže nepisana istorija Sarajeva, posljednji drot koji je nosio nadimak nekog filmskog reditelja. Benjamin Filipović nije ni slutio da će za manje od godinu dana, par stotina metara dalje, u ulici Vase Miskina, snimati gelerima raskomadana tijela ljudi koji su čekali u redu za hljeb.

Vratimo se na glavnu ulicu i krenimo desno, prateći tramvajske šine, u pravcu Ilidže. Koji kilometar niže, kod Alipašine džamije, koju je lako prepoznati jer liči na ljudsku ruku dok među prstima drži munaru/pero umočenu u nebo, okrenite prema Kranjčevićevoj. Na početku ulice nalazilo se kino Sutjeska, a par metara više, je ulaz u kojem je Slobodan Ćustić Alija tražio svoju bivšu ljubav. Zgrada od cigle glumila je bogato sarajevsko naselje; danas je na tom mjestu pekara, kino je izgorilo u ratu, a samo desetak metara dalje, prema bolnici, mjesto je na kojem je poginuo Karim Zaimović. Slobodan Ćustić je iz filma otišao sa nadimkom Alija; u vrijeme rata gledao sam ga u nekoj lošoj seriji gdje su se nosile uniforme i često spominjali Turci. Ipak, Alija mi je ostao drag, valjda zbog lica kakvo su imali bosanski rudari i neki umrli članovi moje porodice. Nisu se zvali Alija.

Junaci filma „Praznik u Sarajevu“, Novu godinu dočekuju u hotelu „Holiday Inn“. Gostima pjeva Dragan Stojnić, svi su sretni i nasmijani, Boro i Sabina će dobiti dijete. Nazdravljanje ljubavi i 1992. godini. Sljedećeg jutra Boro će biti ubijen, a u Sarajevu će se, malo potom, pojaviti Boško i Admira, da do savršenstva dovedu tragičnu i besmislenu scenu stradanja zbog „zabranjene ljubavi“.

U hotelu „Holiday Inn“ sam svojevremeno, sa prijateljima iz srednje škole, proslavio kraj školovanja. Sjećam se bijelog koncertnog klavira, konobara koji nas upozorava da budemo tiši jer „gosti spavaju“, a potom praznina u sjećanju, sve do jutra u kom se pojavljuje slika – Zoka, Karim, Denis i ja hodamo ulicom. Denis, pripit i dječački razočaran, junak bez kamere, rukom razbija staklenu vitrinu u kojoj je filmski plakat. Sat kasnije na ruci ima nekoliko kopči, krv na košulji i priču koja se ponavljanjem izlizala više od ponjave pred ulazom u „Ćumez“.

„Praznik u Sarajevu“ završava scenom na željezničkoj stanici. Preživjeli junaci, nakon nesreće, napuštaju grad, odlaze da iznova pljačkaju Zapad i čekaju blagdane. U zadnjem kadru, dok voz napušta stanicu, nazire se i zgrada u kojoj sam živio te 1991. godine i u kojoj sam dočekao opsadu grada. Moj brat je već sljedeće zime, baš sa te pruge, kući donosio drvene pragove za ogrjev. Mirisao je stan na mašinsko ulje i na putovanja.

Na Igmanu sam, u zemunici do koje se dolazilo prtinom, i u kojoj je bilo toplo od vatre i blizine vojničkih tijela, slušao doživljaje bivšeg sitnog lopova. Imao je isturenu donju vilicu i glas hrapaviji od vojničkog ćebeta, kako i priliči filmskim kriminalcima. Prepričavao nam je svoje doživljaje iz Švicarske, opisivao mudro osmišljene prevare i šibicarenje na kojem je „uzimao kao lopatom“. Pokazivao nam svoje umijeće i na sanduku sa municijom vrtio tri prazne kutije šibica.

Objasnio nam je kako je pored sebe, dok su mušterije gubile opklade, imao gumenu lutku, maskotu kojoj se, u vješto osmišljenim i uvježbanim monolozima, obraćao za sreću. Lutka je postala njegov zaštitini znak, gumeni saučesnik u odvlačenju pažnje. Jednog dana, dok je vrtio šibice pred okupljenom grupom naivnih stranaca, tamnoputi momčić se zaletio, uzeo gumenog lutka i nestao u sporednoj ulici. Naš ga je junak, po njegovim riječima, ispratio tek zbunjenim pogledom.

„Možeš misliti, levat skont'o da lutka donosi sreću i da je cijeli fol u tome! Gumena lutka, jarane!? Serem ti se na Zapad!“

Na početku filma „Praznik u Sarajevu“, Mustafa Nadarević krade jednu lutku na baterije i stavlja je u vreću sa nakitom i drugom vrijednom robom. Dok ponovo gledam film, zamišljam tamnoputog švicarskog mladića, sad već sredovječnog čovjeka, koji na polici drži davno ukradenu gumenu lutku. Čovjek ima 44 godine, baš kao Benjamin Filipović u trenutku smrti, a lutka ima stvarnu moć da donosi sreću i mir. Sarajevski lopovi još ne uspijevaju da joj uđu u trag i donesu je kući. Bar za praznik.

 

NOMAD - Almir Imširević: Muzej pokretnih slika (filmski vodič kroz Sarajevo)
Glancanje