Ibrahimagić: Ulica

Ko to tamo peva

Skver pružio pipak,
prema Konjaničkoj,
ka Potur-mahali,
prema Šestoj bosanskoj,
sad Bašagićevoj.

Tu živio Haim,
živio i Kristijan,
radovao Mirko, 
teturao Leder.
Čudovao Memo, 
Tursun strip pravio,
odrastao Aco, 
život crta Edo. 

Pečatili pečati,
polagali vozački,
i voće se kralo,
i lopte igralo. 
Pekla se i rakija,
pekle se i košpe,
i frizure stvarale,
i vile se gradile.

Krojila se moda,
popravljala kola,
ramili se ramovi,
prodavali hapovi.
O Jurjevu ljudi,
po Kicelju hodili,
hanumama rosom
lica umivali.

Kopani insani,
prolazili vozovi,
cvjetali su bagremi,
kockala se džada.
Mirisale lepine,
i voda s bunara,
fatali fazana,
prodavala hrana. 

Igrao se i ja,
s Nahidom i Vladom, 
s Faketom i Hukom,
s Danetom i Sašom.

Malinovac pili,
orahe drobili,
i sa brda gledali,
Slobodine tekme.

Raja se skupljala
kraj žalosne vrbe,
na Haremu starom,
pokraj podvožnjaka.
Smijo nam se Hukalo, 
po noći mlad mjesec,
trešnji smo na Skveru
uzimali mjeru.

U kućama nekad
odrastali ljudi,
a danas u baščama
neki od njih sjede,
i gledaju kako
odrastaju novi.

Ja se zamislio i prizvao slike.
Ustakli se prošlost. 

 

Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je doktor medicinskih nauka i profesor u Tuzli. Objavio je osam knjiga poezije i proze.

KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike - uređuje Darko Cvijetić
Štambuk-Svrdlin: Mandrač
Sovilj: Mramorni ukrasi
Đorđević: Pođem, pa se osvrnem i zastanem
Lončarević: Preko lijeve ruke
Skalušević: Statistika zla
Nezirović: Ravnodušnost
Milaković: Kuće u kojima je tiho
Babić: Oni što te nisu vidjeli
Benić: Izlazak Zemlje
Knjeginjić: Krila
Osmić: Hava
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran