Finci: Hapsana

Šetamo u doba svog zenita u krugu mi veseli zatvorenici...

Šetamo u doba svog zenita u krugu mi veseli zatvorenici u zatvoru Zjenica tako su u svojim krajevima onomad robijali Hemingway Borges Marquez ima još imena spominjala ih onomad lokana štampa ovdje u novije doba uhapsili od naših nekoliko koji su remetili javni red i mir svojim pismenim sastavima u muško odjeljenje strpali veterane Sidrana Marjanovića Vešovića Risojevića u samicu Lovrenovića odavno u hapsanu smjestili sredovječnog Brku s njim Ivankovića u drugom posebnom krilu Jergovića od prije koju godinu i mlađanog Kujovića malo od njega starijeg Cvijetića mlade stalno naokolo zaustavljaju ispituju ozbiljno na posljedice njihovog djelovanja upozoravaju za sada im je uvjetna ama se neki na svoju ruku već za robiju pripremaju Karahasana u nedostatku novih dokaza srećom nedavno oslobodili Petrovića zbog bolesti poštedjeli u odsustvu osudili Hemona i Mehmedinovića okolo u krug u krug u krug u krug hodamo jedni druge ne gledamo svoje pisanje izdržavamo na muke se više ne žalimo pravimo se da u svemu što dobijemo uživamo dobrovoljno se za noćnu smjenu javljamo u noći pišemo pišemo ne prestajemo i da su u prazno svoje riječi uporno kazujemo. Slično je i u ženskom odjeljenju tamo za sada pristup nije dozvoljen ali se tiho spominju imena nekoliko pjesnikinja hvali im se ljepota teže priznaje poetika nisu ovdje još pristigla nova vremena. Kazna je međutim za sviju ista: što bolje pisac piše to duže u književnom zatvoru ostaje neće ni jednog pustit dok nikada zadovoljnim neznanim sucima svoje djelo ne prikažu oni ga oštrim riječima ocijene strogo presude neka dalje pišu možda se poprave djelo i život konačno završe ima da se potrude ne napišu li svoju normu imat će još težu robiju a koji napišu – doživotnu, bez prava na žalbu.