Zubčević: Festival drugačije muzike

Druga Godba je festival koji još uvijek ne samo da ima važnost i identitet, već i izraženu posebnost u vremenu kada skoro sve pojave i stvari, ne samo u muzici, međusobno sliče.

Neko je izbrojao da u Sloveniji postoji preko 130 muzičkih festivala! To Sloveniju čini vjerovatno najbogatijom zemljom po broju muzičkih festivala per capita. Ipak nema tako mnogo festivala koji uživaju međunarodni i nacionalni značaj. 

Druga Godba (Druga muzika) je bez sumnje jedan od najznačajnijih muzičkih festivala u Sloveniji i jedan od prvih međunarodno značajnih. Na ovom mjestu mogli bi bez problema reći da se radi o jednom od značajnijih festivala u regionu, ali bi to bila paušalna ocjena ne zbog festivala, već zbog regiona koji bi se na takav način pokušao lažno predstaviti kao cjelina, koja to odavno nije ni de facto, ni de iure.

Kada je sredinom osamdesetih godina, u tadašnjoj Jugoslaviji, pokrenuta Druga Godba u Sloveniji nije postojalo preko 130 muzičkih festivala, već bitno manje. Konkurencije praktično nije bilo. Trideset godina kasnije sve je drugačije. Sve, osim programa koji uvijek iznova nudi zanimljivu i novu muziku, program kojeg čine različite muzike, druge muzike. Mnoge od tih muzika nisu u fokusu muzičkih urednika. Neke od tih drugih muzika već sutra mogu postati prve, popularne, i konstanta u medijskim programima. 

Druga Godba je prošla kroz mnoge tranzicijske periode i faze. Devedesetih je predstavljala svojevrsni pregled takozvane Muzike svijeta (World music), pa su tako neki od najslavnijih bendova i umjetnika nastupali na festivalu. Tako da je Druga Godba postala percipirana kao world music festival. Srećom, world music ne znači praktično ništa osim svojevremeno vrlo uspješnu marketinšku kovanicu kojoj je zgodno i u pravom tranutku kumovao Peter Gabriel. 

Dvadeset i prvo stoljeće je donijelo nove izazove. Novca je bitno manje, tako da su i mogućnosti manje, a i konkurentski programi i festivali postaju tvorci konkretnih promjena na sceni. I ne samo promjena, već i novih pravila. Eksplozija interneta u smislu društvenih mreža i drugih asocijalnih oblika društvenosti, virtualne društvenosti, nagovijestila je revoluciju koja je zauvijek promijenila ne samo način komunikacije već i sam sadržaj komunikacije. Naše vrijeme postalo je doba instant kulture, instantne društvenosti. Pseudo društvenosti koja, čini se, kreira isključivo svijet kratkotrajne i površne komunikacije. Iskustvo muzike se često svodi samo na objavljivanje fotografije sa koncerta na ličnom nalogu na takozvanim društvenim mrežama, kao element u konstantom procesu kreiranja i projiciranja vlastitog imidža. No, to je već neka druga tema. 

Nakon upravo završenog 34. izdanja Druge Godbe, stiče se dojam da je festival pred novim tranzicijskim izazovom. Program je i ove godine nudio mnoge prilike za otkrića nove muzike. U programskom smislu festival je uzbudljiv kao da se radi o festivalu “svježe krvi” a ne o tradicionalnom i etabliranom događaju kakvi ponekad, sami sebi postavljaju programske i produkcijske standarde koji nakon nekog vremena počnu djelovati na štetu samog festivala. Ove godine programi Druge Godbe dešavali su se na sedam lokacija, u dva, odnosno tri grada. To pred festival stavlja posve nove izazove jer taj format na određeni način razdvaja i usitnjava publiku, rasipajući je na više lokacija ne stiče se pouzdan potpuni dojam o samoj publici festivala.

Ako ne računamo pred-događaje, ovogodišnja Druga Godba počela je kao i prošle godine u Piranu, živopisnom malom gradu na slovenačkom primorju. Bilo bi idealno da se festival završava u subotu u Piranu! Nije to nova ideja, organizatori su već o tome razmišljali ali nisu uspjeli organizirati ovogodišnji festival na taj način, pa ostaje nada da će već naredne godine posljednji, treći dan festivala biti upravo u Piranu što će omogućiti većem broju publike da odvoji vrijeme i dođe iz drugih gradova na Drugu Godbu u Piran. 

Nakon otvaranja festivala na centralnom trgu Tartini u Piranu, koncertom makedonske hopa-cupa skupine Ljubojna, neko brodom, neko autom, a neko pješke, se uputio u Monfort gdje su nas čekala dva koncerta – Alsarah & The Nubatones, a nakon njih Dirtmusic – možemo slobodno reći da su ispunili očekivanja, naročito onih čija očekivanja od muzike nisu prevelika. Neodoljiv šarm Pirana i miris mora čine svako iskustvo uzbudljivijim i zanimljivijim tako je prošao i prvi uspješni dan 34. Druge Godbe, u Piranu. 

Naredna dva dana programi su se dešavali u Ljubljani, rodnom gradu i prijestolnici Druge Godbe. Kino Šiška, klubovi u Metelkovoj, Cankarjev Dom i druge lokacije bile su domom Druge Godbe. Moram priznati, da ne bude nesporazuma, da nisam poklonik koncerata s visoko podignutim čašama piva u ruci. Više volim slušati muziku, nego biti svjedokom događaja, svjedokom koji pleše “opijen sviješću o vlastitom postojanju”. Uvjeren da duša često ljepše pleše od tijela, ne spadam u “plesače” na koncertima, u posjetioce koji na koncert dolaze samo zabave radi. Bez imalo kolebanja i sumnje i dalje vjerujem da je muzičko iskustvo, odnosno iskustvo muzike posve drugačije od bilo kojeg iskustva tako da preferiram muziku za slušanje u odnosu na muziku za gledanje. Bilo kako bilo, program Druge Godbe je ponudio više nego dovoljno za sve vrste publike, pa tako i za one koji očekuju nešto više, nešto drugačije. Druga Godba je još uvijek pravo mjesto za druge i drugačije. Kako na sceni tako i ispred scene. Druga Godba nudi drugačiji susret muzičara i publike, jer se radi od drugačijoj muzici i drugačijoj publici. Međutim zasigurno ćemo precijeniti publiku takvom kvalifikacijom. Publika je skoro pa u pravilu uvijek manje sofisticirana na većim događajima od publike na manjim koncertima, mada ne nužno. Uostalom, šta znači mali a šta veliki koncert?!

Druga Godba, ipak, najbolje funcionira u većem formatu. Drugoj Godbi izvrsno pristaju uslovno rečeno veći koncerti. Kino Šiška je definitvno dobar prostor za programe Druge Godbe, mada se to teško može reći za Metelkovu. Programi u Metelkovoj, zbog samog ambijenta mjesta kao da oduzimaju dio identiteta svakom događaju, zahvaljujući svojoj “skvoterskoj” atmosferi. Drugog dana festivala ukupno smo slušali sedam bendova. S obzirom na činjenicu da program festivala čine bitno različiti koncerti skoro da je pa besmisleno izdvajati bilo koga posebno. Publici se, što nije iznenađenje, najviše dopao Ibeyi u Katedrali Kina Šiška, mada treba istaći i koncerte The Brothers Moves On i Kokoko! u Gala Hali u Metelkovoj. 

Treći dan festivala je imao nesreću, što se mene tiče, da isto veče, kada festival treba da doživi svoj vrhunac, bude i vrhunac Lige prvaka. Finale! Nisam pasionirani poklonik fudbala, ali, eto, volim Liverpool kao klub koji je epitom sportskog duha. Meč je protekao skandalozno. Međutim, nisam iznenađen da je u svijetu poput ovoga u kojem živimo, klub poput Reala pobijedio klub poput Liverpoola, kao što nisam iznenađen ni da je sportski šljam poput Ramosa odigrao cijelu utakmicu, a istinski sportista poput Salaha ni čitavih pola sata. Da li se tokom slavlja Zidane sjetio Materazzija, ne znam. 

Ipak, Liverpoolu je presudio vlastiti golman, čije ime neću ni spomenuti. Nisam bešćutan, ali za nekoga ko prima milionsku plaću nemam previše saosjećanja. Da li će mu navijači oprostiti ne znam, ali znam da nikada neće zaboraviti. Potpuno razočaran i prazan nisam bio raspoložen za muziku, pa ostatak noći nisam proveo na festivalu. Činilo se kao da ništa nema previše smisla. Prazninu nakon utakmice ništa nije moglo ispuniti, a besmisao ništa nije moglo osmisliti. Ono što sam čuo je da su Los Piranas odsvirali dobar koncert u Kinu Šiška čime je ovogodišnja Druga Godba doživjela vlastitu kulminaciju.

Budućnost Druge Godbe bi trebala biti u masovnosti! Sudeći po izdanjima u posljednjih nekoliko godina, Druga Godba je festival koji još uvijek ne samo da ima važnost i identitet, već i izraženu posebnost u vremenu kada skoro sve pojave i stvari, ne samo u muzici, međusobno sliče. Tako Druga Godba ostaje značajan festival zbog vlastitog identiteta, a između ostalog i zato jer je to festival druge publike. Festival drugačije publike. Publike koja će nadamo se već naredne faze pokazati cijelo svoje lice. Ako je suditi po dosadašnjim nagovještajima, buduće lice Druge Godbe biće zanimljivo i lijepo. Lice muzike i publike koji ne samo da su drugačiji već drugačiji žele i ostati. Stay different, kao slogan i eventualno jedan pan-anti stav. Antiliberalni, antiglobalizacijski… antifašistički. Kao i svaki festival koji baštini slobodu. 

Sidran: Tuga
Krmpotić: Ako Tebe znam
Stefanović: Reč o promaji