Ko to tamo peva
Tiho
Bacio se uznebno
Krilomice
Krešendo Peruna
Zabrekle dojke oblakinja
Dubine visina
Delfin stilom sa ružom rosnom
U zubima
Tamo gde raste
Buja
Purpura
Gde joj miriše duša.
Vladimir Dulanović (Nova Varoš, 1965.). Radi u biblioteci. Piše pjesme i priče. Bavi se glumom i režijom u lokalnom pozorištu.
KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Majić: Slika iz Černobila
Rakulj: Balada o Bosni
Handanović: Hiperprodukcija „ljudi Napola“
Matović: Lament
Glamuzina: Mesari
Peruzović: Na prvom satu Teorije prostora
Miloradović: Pognute glave
Popović: Laza Lazarević
Čolakhodžić: Lov
Stupar-Trifunović: Geometrija starenja
Dejanović: Stablo visibabe
Kekić: Knjiga
Alfirević: Pričam o majci
Ibrahimagić: Ulica
Štambuk-Svrdlin: Mandrač
Sovilj: Mramorni ukrasi
Đorđević: Pođem, pa se osvrnem i zastanem
Lončarević: Preko lijeve ruke
Skalušević: Statistika zla
Nezirović: Ravnodušnost
Milaković: Kuće u kojima je tiho
Babić: Oni što te nisu vidjeli
Benić: Izlazak Zemlje
Knjeginjić: Krila
Osmić: Hava
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran