Đerković: Pad anđela

Bruno Ganz, jedan od najvećih glumaca njemačkog govornog područja, preminuo je polovinom februara.

“Divno je živjeti samo duhovno, i osjećati vječnost… i biti u ljudskim mislima. Ali sam ponekad umoran od same duhovne egzistencije. Ne bih da vječno lebdim, nego i da osjetim teret, da me oslobodi beskonačnosti i veže za zemlju…”
(anđeo Damiel u filmu “Nebo nad Berlinom”)

U vrijeme kada je nebo iznad Berlina još bilo cjelovito iznad podijeljenog grada, u antologijskom filmu jednog od najkreativnijih europskih reditelja Wima Wendersa “Nebo nad Berlinom” (Der Himmel über Berlin), na poluuništenom krovu crkve Gedächtniskirche stanovao je anđeo Damiel. Njegov je zadatak bio provesti vrijeme na zemlji, osluškivati boli i strahove običnih ljudi. No, uvidjevši ljepotu u ljudskom životu, Damiel odlučuje postati čovjekom te slijedom svog napuštanja besmrtnosti, pada na tlo. Nedugo zatim pao je i Berlinski zid.

Taj lik anđela koji čezne za visceralnim radostima smrtnosti, utjelovio je melankolični glumac Bruno Ganz, dijete talijanske emigracije i švicarske integracije, jedan od najvećih germanofonskih glumaca poslijeratnog perioda. Ganz je preminuo polovinom februara u svom domu u Wädenswilu. Imao je 77 godina. Po novinskim napisima se spominje kao ONAJ koji je filmski utjelovio Hitlera, što pokazuje da se desila promjena čitave dvije generacije novinara koji se ne sjećaju ili će prije biti da nisu upoznati sa njegovim ranijim maestralnim ulogama. Slično se desilo i sa Geoffreyjem Rushom, na čijim se legendama ispod slike u novinama nerijetko može pročitati da je poznat po ulozi kapetana Barbose u “Piratima sa Kariba” (Pirates of the Caribbean), dok je ovaj izvrsni australski glumac nagrađen Oscarom još 1996. godine, igrajući ekscentričnog pijanistu Davida Helfgotta u filmu “Sjaj” (Shine).

No, kada smo već kod Ganzove uloge Hitlera 2004. godine u “Padu” (Der Untergang), koji prikazuje posljedne dane unutar Hitlerovog podzemnog bunkera, njegov portret fašističkog tiranina suočenog sa svojom smrtnošću, bio je neuporediv. Hitler je figura koju su njemački glumci istorijski nerado preuzimali da igraju, ukratko, nisu imali kuraža, a Ganz, rođen u Zürichu, priznao je da je kao Švicarac osigurao potrebnu zaštitu od kritika. I tako je i bilo. Iako je perfektno govorio izvorni njemački, kao netko kome je maternji jezik bio švicarski njemački, bilo mu je mnogo lakše asimilirati se sa neizgubljenim austrijskim akcentom Fürera.

Da, u Švicarskoj ne žive Nijemci, Talijani i Francuzi, već Švicarci koji se shodno geografskoj postavci različe samo po svom francuskom (romanskom), njemačkom (alemanskom) i talijanskom govoru, koji se diglosijom podosta razlikuju od izvornih jezika švicarskih pograničnih zemalja. U svrhu što iskrenije uloge, Ganz se oslanjao na arhive i zvučne zapise kako bi kroz svoj glas reproducirao taj dični, drhtavi glas Fürera. Film pun životnih odrednica, mučnine, odluka i na kraju, ludila, se kroz Ganzovu glumu toliko utetovirao u vizualni pogled na zadnje trenutke kako Hitlera, tako i Trećeg Rajha, da je u manjku stvarnih vizualnih ili pisanih dokumenata te uz mistifikaciju tih zadnjih Hitlerovih sati, postao referenca naučnog i društvenog čitanja te istorijske situacije.

A jedan od ključnih momenata u filmu bila je scena u bunkeru gdje vidimo izuzetno nervozne njemačke oficire, plačljive tajnice i Hitlera koji urlajući izbacuje sav svoj bijes. Ako netko još uvijek nije pogledao film, i dalje postoji mogućnost upoznati se sa ovom antologijskom scenom koja je filmu dala drugi život. Na društvenim mrežama i platformama se, sada već više od jedne decenije, objavljuje originalna verzija na njemačkom jeziku uz parodične titlove. Bilo da se radi o izrugivanju fudbalskih/političkih poraza ili sceni svakodnevnog života, postoje bezbrojne diverzije navedene scene, što je film “Pad” učinilo jednim od najpoznatijih internetskih mema.

Glumio je pod palicom salve reditelja kao što su Francis Ford Copolla, Theo Angelopoulos, Ridley Scott, Peter Handke, Stephen Daldry, Eric Rohmer, Lars von Trier i Terrence Malick. Pored filmskih i teatarskih uloga, istaknuti francuski strip autor Enki Bilal, koji je gajio divljenje prema glumcu, dao je Ganzov lik Nikopolu, glavnom junaku u svom kultnom strip albumu “Vašar besmrtnika” (La Foire aux immortels). Bruno Ganz “prekucao” je sve svoje filmske, teatarske i slikovne uloge koje su u biti bile istinska stvarnost. Njegovom smrću, ta stvarnost je dostigla svoju krajnost. Smisao bezvremenosti.

Three o’clock in the morning
It’s quiet and there’s no one around
Just the bang and the clatter
As an angel runs to ground
Just the bang
And the clatter
As an angel
Hits the ground

Stay (Faraway, So Close!) – U2


Nikopol u stripu “Vašar besmrtnika” (Enki Bilal)