Corbyna za britanskog premijera

Gideon Levy piše kako bi vođa britanskih laburista, kao autentični ljevičar, bio dobar izbor i uzor i za Izrael.

Jeremy Corbyn je savršen primjer ljevičara, čovjek koji se cijeli život bori za vrijednosti u koje vjeruje. Izraelci ga smatraju nekom vrstom stranca – ljevicu ovdje nikada nije vodio neki izraelski Corbyn niti bilo ko drugi ko bi se s Corbynom dao usporediti.

Corbyn je hrabar čovjek. U parlamentu je 553 puta glasao protiv stavova koji je zastupala njegova stranka, a ipak je velikom većinom preuzeo vođenje stranke. Glasao je protiv rata u Iraku, protiv nuklearnog naoružanja i protiv britanske vladavine u Sjevernoj Irskoj. Bio je aktivan u Amnesty Internationalu protiv Augusta Pinocheta, a u Južnoj Africi je uhapšen tokom demonstracija protiv aparthejda.

S takvom savješću i hrabrošću ne bi daleko stigao u Izraelu, osim u nevladinoj organizaciji izraelskih veterana “Prekinimo šutnju” (Breaking the Silence). U Velikoj Britaniji, Corbyn ima dobre šanse da bude izabran za sljedećeg britanskog premijera. Ništa ne pokreće maštu i ne podstiče nadu kao pomisao na takav scenarij. Svi oni koji bi željeli da svijet poduzme mjere protiv izraelske okupacije, trebali bi sanjati o Corbynu.

Corbyn je proglašen za sljedećeg neprijatelja Jevreja. Viktor Orban je pravednik među narodima; američka alternativna desnica je “stijena” Izraela i njegov spasitelj; Rodrigo Duterte, čelnik Filipina koji je pozvao na ubijanje miliona ljudi "poput Hitlera", je dobrodošao u Izraelu – a Corbyn je neprijatelj naroda.

Jevrejski establišment u Velikoj Britaniji i izraelska propaganda sklopili su pakt u vezi Corbyna, kako bi osujetili njegov izbor: on je antisemit, Laburistička stranka je antisemitska, jevrejski način života u Britaniji je ništa manje nego "egzistencijalno ugrožen ", a tri britanska jevrejska lista su zavapila tražeći pomoć u zajedničkoj uredničkoj kolumni.

Iako je situacija svakog Jevreja u Britaniji bolja, sigurnija, a status ravnopravniji i slobodniji od statusa i uslova u kojima živi bilo koji arapski građanin u Izraelu, da ne spominjemo Palestince na okupiranim teritorijima, očajnički poziv upomoć jevrejskog establišmenta izazvao je uzbunu i pomutnju usmjerenu protiv Corbyna.

Izraelski mediji su požurili da se pridruže ovoj kampanji protiv Corbyna – definirajući svaku izjavu Laburističke stranke kao antisemitsku. Član stranke Peter Willsman je sve rabine koji su optužili njegovu stranku za antisemitizam nazvao "jevrejskim Trumpovim fanaticima" – zaboga,  antisemitizam! Jedan od novinara koji je komentirao situaciju optužio je Corbyna da se previše izvinjava, a drugi ga je optužio da se ne izivnjava. Čak je i jedna mlada, sjajna novinarka poput Antonine Yamin iz izraelske javne RTV korporacije Kan, požurila da se pridruži ovoj krstaškom ratu usmjerenom protiv Corbyna.

Treba reći da je Corbyn čvrst i dosljedan protivnik izraelske politike okupacije. To je njegovo pravo; a s obzirom da je pravi ljevičar – to je njegova dužnost. Na rubnim dijelovima Laburističke stranke sigurno postoje antisemitski krugovi; Corbyn je prije nekoliko dana u kolumni u The Guardianu rekao da za takve ljude nema mjesta u njegovoj stranci. Pokušaj da se reducira obim onoga što Laburistička stranka definira antisemitskim, za razliku od dominatne definicije Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust, ne činiti stranku nužno antisemitskom.

No, jevrejsko-izraelska propaganda ne odustaje: kada Izrael donese aparthejdski zakon i kada njegovi vojnici ubiju 160 nenaoružanih demonstranata na granici Gaze, jedini odgovor je da za antisemitizam optuže sve koji takve poteze kritiziraju. To funkcionira i daje rezultate jer optuženog stavlja u ulogu tužioca.

Izrael je usvojio zakon koji kaže da je Izrael država jevrejskog naroda. Drugim riječima, sve što Izrael čini predstavlja cjelokupni jevrejski narod. To ima cijenu.

Kada izraelski snajperista ubije čovjeka bez nogu, u invalidskim kolicima, i medicinsku sestru – jevrejski narod je partner. Na taj način, izraelska politika podstiče antisemitizam u svijetu. Takvi potezi se mogu i trebaju kritikovati, kao što to čini Laburistička stranka i kako to radi Corbyn, a gušenje svake kritike, na način da se za kritiku tvrdi da je antisemitizam, je nečuveno. Time se također jača antisemitizam i osjećaj da se Jevreji ponašaju kao zlostavljači i da se koriste emocionalnom ucjenom.

Hajo Meyer, Holanđanin koji je preživio Holokaust i aktivista za ljudska prava, jednom prilikom je rekao: "Nekad je antisemit bio čovjek koji mrzi Jevreje. Danas je antisemit čovjek kojeg mrze Jevreji.”

Odustanite od kampanje slabljenja Corbyna i poželite mu sreću: On je čovjek od savjesti i nadam se da će biti britanski premijer. To bi moglo biti dobro i za Izrael.