Ko to tamo peva
Oni što su te vidjeli
kažu da zaista postojiš
da radiš sve što i druge žene
da jutrom kupuješ mlijeko i kruh
da radiš u svim smjenama
i da te nikad nisu susreli
iskonski samu
kako plačeš
da malo podsjećaš na egipatske sfinge
umorne od vlastite enigme
i da su ti ruke mermerno bijele
a oči dječje, radoznale
da je dovoljan jedan tvoj pogled
pa da na nebu zapališ zvijezdu
kao baklju
oni što su te vidjeli
kažu da hodaš nekoliko centimetara iznad tla
da si nekako uspjela prevariti zemaljske zakone
jer ti je nemoguće prići
kad kao laka marama
lelujaš na vjetru
oni što te nisu vidjeli
jer možda nemaju hrabrosti
da se suoče s toliko ljepote
osjećaju te u grudima
kao nadimanje
kao uzdah
kao ljubav od koje se ne mogu
oprostiti
kao najtiši krik.
Duško Babić (Zadar, 1960.)
Diplomirao ekonomiju. Osnovna umjetnička preokupacija oduvijek mu je muzika. Uz komponiranje, počeo je pisati…
KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Benić: Izlazak Zemlje
Knjeginjić: Krila
Osmić: Hava
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran