Arhitektura kao poezija

Čuveni arhitekta I.M. Pei preminuo je jučer, 16. maja, u svojoj 102. godini.

Čuveni arhitekta I.M. Pei preminuo je jučer, 16. maja, u svojoj 102. godini.

U dugoj i bogatoj karijeri dugoj više od šest decenija, u javnosti će ostati zapamćen po svom najčuvenijem i najviše polemiziranom djelu – staklenoj piramidi ispred Louvrea, koja je ovog maja napunila 30 godina. Međutim, njegov doprinos arhitekturi mnogo je više od novog i spektakularnog ulaza u francuski muzej. Pei je još osamdesetih nagrađen prestižnom Pritzkerovom nagradom, najznačajnijim priznanjem u svijetu arhitekture, a žiri je u obrazloženju napisao: “Njegova svestranost i vještina upotrebe materijala ravni su poeziji.”

U spomen na ovog umjetnika prisjećamo se pet djela iz eklektične kolekcije radova I.M. Peija, arhitekte koji je bio ponosan na slobodu arhitekstonskog izraza koju je svojim djelima zagovarao. “Ne zavidim arhitektima koji imaju tako snažan stilski pečat da su njihovi klijenti razočarani ako ne dobiju već viđeno. Mislim da ja imam puno veću slobodu”, kazao je jednom prilikom.

Njemački historijski muzej, Berlin

2003. godine Pei je dovršio izložbenu dvoranu Njemačkog istorijskog muzeja u kojem se održavaju privremene izložbe dok se kroz trospratne staklene zidove odvija igra svjetlosti. Pojašnjavajući dizajn ove zgrade, za njemačke novine je kazao: “Njegova arhitektura bi trebala zavoditi ljude da se kreću kroz cijelu zgradu puni znatiželje i zadovoljstva.”

Toranj Kineske banke, Hong Kong

Sagrađen 1982. godine, toranj od 365,5 metara bio je najvisočijom zgradom u Aziji sve do 1992. godine. Neobična konstrukcija koju čine trokutasti oblici predstavlja dramatičan kontrast ravnim zgradama u okruženju.

First Church of Christ, Boston

Šezdesetih godina, Pei je angažiran da projektira administrativno sjedišta scijentološke crkve, osnosno trg ispred Prve Kristove crkve koji je uključivao administartivnu zgradu, kolonadu, fontanu i 204 metra dug bazen u kojem se reflektira okolina. Kompleksu je kasnije dodao i novu zgradu na mjestu nekadašnje večernje škole.

Muzej islamske umjetosti, Doha

Inspirisan Ibn-Tulunovom džamijom u Kairu, Pei je projektirao muzej od 45.000 m2 u kojem su smještena djela islamske umjetnosti od 7. do 19. stoljeća. Stroga geometrija, orijentalni uzorci, lukovi, fontane i bazeni osnovne su odlike ove građevine čiji centralni atrij čine tri prozirna staklena mosta.

Muzej Miho, Japan

Krajem devedesetih, Pei je u blizini Kyota u Japanu projektirao Muzej Miho, koji će postati jedan od njegovih omiljenih projekata. Radi se o nekadašnjoj kući Mihoka Koyame, osnivača religijske organizacije Shinji Shumeikai. Od ukupne površine 17.400 m2, oko dvije trećine objekta se nalazi pod zemljom, muzej ima ulaz u obliku tunela, impresivnu staklenu i čeličnu konstrukciju te kamen iz Francuske kakav je Pei koristio za foaje Louvrea.