Imširević: 400 riječi o Borki

Nedjeljni komentar

Arhiva VL

„Bićete odgovorni za konclogore u ovoj zemlji!“, uzviknula je 1991. godine Borka Pavićević u lice srpskim nacionalistima koji su prekinuli izvođenje zeničke predstave „Sveti Sava“ u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Bez suvišne riječi, dramaturški precizno, ne glumeći infantilnu i samodopadnu proročicu iz „Top liste nadrealista“, uspostavila je dijagnozu umirućoj zemlji i do zadnjeg trenutka joj davala „vještačko disanje“.

Upoznao sam je nakon rata, u dvorištu Centra za kulturnu dekontaminaciju, i ne sjećam se niti jedne prigodne anegdote, kakve se pričaju o dragim ljudima kada nas napuste. Ne sjećam se izgovorenih rečenica, mudrih misli, savjeta... Znam samo da me je bez muke pretvarala u dječaka koji uživa prisluškivati sakriven ispod stola za kojim sjedi zanimljivo društvo: Jovan Ćirilov, Mira Trailović, Danilo Kiš... Borka.

Ni do koljena im nismo!

Pokušavam shvatiti šta im je zajedničko. Talenat i dobrotu odbacujem zbog svog „kućnog odgoja“, prebirem po dugačkom spisku i zaustavljam se na – pamćenju. Sve su to potomci onog Borhesovog Funesa, čovjeka osuđenog da pamti najsitnije detalje i da nas uči jednostavnoj istini. Zaborav je ljekovit. A Borka Pavićević, dama i drugarica iz Birčaninove 21, svojevoljno je odbacila te neophodne „tablete“, te cijeli život upozoravala na one sve brojnije i sve glasnije, koji su se predozirali zaboravom.

Kontaminacija znači ukaljanost, onečišćenje, „opoganjenje koje nastaje u dodiru ljudi i stvari sa nečim što se smatra nečistim, zlim, prokletim, zabranjenim... onečišćenje klicama ili radioaktivnim tvarima. Uklanjanje onečišćenja različitim postupcima naziva se – dekontaminacija.“ Borka Pavićević je znala odakle treba početi sa čišćenjem i preuređenjem kuće u kojoj živimo. Upozoravala je da se kultura najbrže i najlakše isprlja i zatruje. Znala je to i onog dana 1991. kada se u pozorištu usprotivila Šešeljevim huškačima, kada  je otrov i pušten u kulturni prostor. U borbu je ušla bez maske, one glumačke, ali i one zaštitne kakvu zahtijeva Černobil... i bivša Jugoslavija. Do zadnjeg trenutka je čistila ono što su drugi ukaljali, čupala iz blata i one koji su svojevoljno zaglibili.

Naučila nas je da svako čišćenje, svaka dekontaminacija, počinje jednostavnim činom kao što je – otvaranje prozora. Borka je otvorila mnoge...

Prije tačno 111 godina, 30. juna, nad istočnim Sibirom se desila nerazjašnjena eksplozija. Strahovalo se od radioaktivnosti, sumnjalo se i na umiješanost jednog Srbina. Nikola Tesla je ubrzo oslobođen krivice, ali je ostala zapisana činjenica da se te noći podrhtavanje osjetilo i u centralnoj Evropi. 

Borka Pavićević je umrla 30. juna 2019. godine, Tesla je nevin, Zemlja ne prestaje da drhti.